Tužna priča dječaka sa sarajevskih ulica: “Molim vas, sudija, zatvorite me, nemam gdje da živim”

U BiH je veliki broj krivičnih djela koja su počinili maloljetnici. Najveći postotak ovih krivičnih djela otpada na krađe i oštećivanje tuđe imovine, dok su u znatnoj mjeri zastupljeni i slučajevi izazivanja opće opasnosti, razbojništva, nasilništva, zloupotrebe droge, pa lak i silovanja te ubistava.

Ova katastrofalna statistika u javnosti često pobuđuje komentare kao što su: “Sudije su prema tim delikventima preblage! Treba ih strpati u Zenicu (KPZ) i riješiti društvo tih problema!”

U arhivi Infobiroa, kojoj Fokus.ba ima pristup, pronašli smo tekst objavljen u novembru 2003. godine pod nazivom “Molim vas, sudija, zatvorite me”.

Riječ je o dječaku koji nije imao gdje živjeti, pa je sudiju zamolio da ga osudi na zatvorsku kaznu.

Prenosimo dio teksta koji govori o životu ovog dječaka.

Petnaestogodišnji dječak romske nacionalnosti je prije nekoliko godina, nekim čudnim putevima, iz tadašnje SR Jugoslavije došao u BiH.

Imao je kod sebe izbjeglički karton, koji će kasnije izgubiti, a to je bio jedini dokument kojim je dokazivao svoj identitet!? Tvrdio je da ne zna gdje su mu roditelji, koji su ga napustili 1992. godine.

Kad je došao u Sarajevo, počeo je lutati ulicama, spavati po parkovima i ruševinama, družiti se sa svojim vršnjacima i drugim licima problematičnog ponašanja i sumnjive prošlosti, dok nije i sam počinio nekoliko krivičnih djela.

Završio je u pritvoru, gdje je proveo oko mjesec dana, a po izlasku je čvrsto obećao da to više neće raditi. Centar socijalne skrbi koji je bio zadužen za ovog dječaka, tražio je da se on vrati u Jugoslaviju jer nisu imali uslove za vršenje pojačanog nadzora, koji im je sud odredio iz prostog razloga što on nije imao adresu prebivališta.

No, sudija za maloljetnike je to odbio jer je dječak obećavao da više neće činiti krivična djela, te da mu je najveća želja da završi školu i stekne dom. Gdje ovog dječaka smjestiti u Federaciji? Prihvatilišta za nezbrinutu djecu nema! Za njega nema mjesta ni u jednoj instituciji! Sudija je o ovom slučaju obavijestio Odjel za prava djeteta – instituciju Ombudsmana, koja se angažira na slučaju.

No, dok su trajali pokušaji da se dječak negdje smjesti, on je i dalje lutao sarajevskim ulicama, dok jedan dan, mršav, prljav, umoran i gladan, nije došao kod sudije i rekao mu: “Ja više ne mogu izdržati! Nema više ni kamiona u kojem sam spavao! Gladan sam i moram da kradem. Molim vas, stavite me u zatvor.”

Za dječaka je pronadeno mjesto u jednom izbjegličkom kampu. Sretan je i zahvalan što ima krov nad glavom i mogućnost da nastavi školovanje. Od tada nije napravio nijedno krivično djelo.

Izvor: fokus.ba