TATA, SPAVA MI SE, REKLA JE. POSLIJE 12 SATI, BILA JE MRTVA: Tuga zbog smrti kćerke zapušiće usta svima koji govore protiv vakcinacije!

Roald Dal, jedan od najvećih pisaca za djecu u historiji, autor knjiga kao što su Čarli i fabrika čokolade, Džejms i džinovska breskva, i Matilda, izgubio je svoju najstariju kćerku, Oliviju, 1962. godine. Ubile su je male boginje, odnosno zapaljenje mozga koje je uzrokovala ova bolest.

Dvadeset četiri godine kasnije, Dal je uzeo pero u ruke i sastavio najpotresniji apel roditeljima koje je neko ikad napisao.

Tražio je od njih samo jedno – vakcinišite svoju djecu.

Pošto smo svjedoci da je u toku povampirenje primitivnog i opasnog stanovišta da djecu ne treba vakcinisati, jer “ko zna šta ima u tim vakcinama”, treba podsjetiti na ovaj apel Roalda Dala.

Prenosimo ga, onako kako ga je on napisao.

Male boginje: Opasna bolest

Olivija, moja najstarija kćerka, dobila je male boginje sa sedam godina. Kako je bolest išla svojim uobičajenim tokom, sjećam se da sam joj često čitao u krevetu, i da nisam bio naročito zabrinut zbog bolesti. Jednog jutra, kad je ona već bila počela da se oporavlja, sjedio sam na njenom krevetu i pokazivao joj kako da napravi životinjice od obojenih pertli. Kad je došao red na nju, primijetio sam da njeni prstići i mozak ne sarađuju, i da ne može ništa da napravi.

– Jesi li dobro – pitao sam je.

– Baš mi se spava – rekla je.

Za sat, bila je u nesvijesti. Poslije 12 sati, bila je mrtva.

Male boginje su se pretvorile u užasnu stvar zvanu zapaljenje mozga usljed malih boginja, i nije postojalo ništa što su ljekari mogli da urade da je spasu. Ovo se desilo prije 24 godine, 1962, ali čak i sada, kada dijete ima istu onu smrtonosnu reakciju na male boginje, kao Olivije, ne bi postojalo ništa što bi ljekari mogli da urade da mu pomognu.

Na drugoj strani, danas postoji nešto što roditelji mogu da urade da osiguraju da se ovakva tragedija ne desi njihovoj djeci. Oni mogu da insistiraju na tome da im se dijete vakciniše protiv malih boginja. Ja to nisam mogao da uradim 1962. godine, jer tada još nije bila otkrivena pouzdana vakcina protiv ove bolesti. Danas postoji dobra i sigurna vakcina koja je dostupna svakoj porodici, i sve što treba da uradite je da odete kod svog ljekara da bi je vaše dijete dobilo.

Generalno, nije prihvaćeno da su male boginje opasna bolest.

Vjerujte mi na riječ, jesu. Po mom mišljenju, roditelji koji danas odbijaju da vakcinišu svoju djecu dovode živote te djece u opasnost. U Americi, gdje je vakcinacija obavezna, bolesti kao što su male boginje su bukvalno iskorjenjene.

U Britaniji, gdje toliko roditelja odbija da vakciniše djecu, zbog tvrdoglavosti, gluposti ili straha, još uvijek imamo 100.000 slučajeva malih boginja svake godine. Od tog broja, više od 10.000 će imati komplikacije, jedne ili druge vrste. Najmanje 10.000 će dobiti infekcije ušiju ili pluća. Oko 20 će umrijeti.

RAZMISLITE O TOME.

Svake godine oko 20 djece će umrijeti u Britaniji, od malih boginja.

A šta je sa rizikom kojem izlažete vašu djecu vakcinacijom?

Oni skoro da ne postoje. Poslušajte ovo. U gradu od 300.000 ljudi, samo jedno dijete će svakih 250 godina imati ozbiljne neželjene posljedice od vakcinacije protiv malih boginja. Statistički, to je jedan u milion slučajeva. Mislim da je veća šansa da se dijete udavi čokoladom nego da ozbiljno oboli poslije vakcinacije.

Dakle, čega se, za ime Boga, plašite? Stvarno, skoro pa da je zločin ako ne vakcinišete dijete.

Idealno vrijeme da to uradite je kada dijete ima 13 mjeseci, ali nikad nije prekasno. Sva djeca školskog uzrasta koja još nisu primila vakcinu protiv malih boginja trebalo bi da mole svoje roditelje da što prije dobiju vakcinu.

Uzgred, dvije svoje knjige posvetio sam Oliviji. Prva je bila “Džejms i džinovska breskva”. To je bilo dok je još bila živa”. Druga je bila “The BFG”, posvećena sjećanju na nju, pošto je umrla od malih boginja. Vidjećete njeno ime na početku obe knjige. A znam koliko bio ona srećna bila kad bi samo mogla da zna da je njena smrt pomogla u tome da se spriječe mnoga oboljenja i smrti druge djece.”

Dalova žena, Olivijina mama, Patriša Nil, ispričala je poslije da je Dal bio toliko uništen Olivijinom smrću, i da nikad u životu nije pričao o tome.

U nedavno otkrivenim Dalovim rukopisima, pronađena je njegova bilješka, nastala nedugo posije Olivijine smrti.

– Stigao sam u bolnicu. Ušao sam unutra. Dvojica ljekara su mi prišla, preko čekaonice. “Kako je?” “Bojim se da je prekasno”. Ušao sam u njenu sobu. Čaršav je bio preko nje. Ljekar je rekao sestri da izađe. “Ostavite ga na miru”. Poljubio sam je. Bila je topla. Izašao sam. “Topla je”, rekao sam doktorima u hodniku, “zašto je tako topla”. “Naravno”, rekao je. Otišao sam.

Ovaj potresan i jednostavan vapaj oca koji je izgubio kćerku trebalo bi sve da nas podsjeti na isto tako jednostavnu istinu: Ukoliko ne vakcinišemo djecu, ona će umirati, od bolesti od kojih nijedno dijete ne bi trebalo da umire.

Izvor: Espreso.rs



Pratite nas na FB!
Lajkujte i podržite našu stranicu
×
Did you like it?
Share it on Facebook
  Pratite nas na Facebooku