Sarajevski Romeo i Julija: Boško se srušio, a Admira ga zagrlila i izdahnula, ubili su ih…

Zaljubljeni par Boško Brkić i Admira Ismić imali su 25 godina kad su ubijeni na današnji dan 1993. na Vrbanja mostu u Sarajevu. Boško je bio Srbin, a Admira Muslimanka. Postali su simbol Sarajeva…

Mladi zaljubljeni Sarajlije Boško i Admira ležali su mrtvi sedam dana na Vrbanja mostu. Slika njihovih nepomičnih tijela u zagrljaju obišla je svijet zahvaljujući američkom reporteru Kurtu Schorku, koji je prenio priču o njihovoj tragičnoj ljubavi. Prozvani su sarajevskim Romeo i Julijom.

Nitko se mrtve ljubavnike nije usudio maknuti s mosta, a tek je osmi dan srpska vojska odnijela njihova tijela i sahranila ih u Lukavici na srpskom vojničkom groblju. Snage UN-a su odbile pomoći u izvlačenju tijela dok su se obje strane u sukobu međusobno optuživale za smrt mladog para.

Posmrtni ostaci su 1996. po želji Admirinih roditelja i uz suglasnost Boškove majke prenesena na groblje Lav u Sarajevu. Boško i Admira počivaju zajedno..

Planirali su vjenčanje, a onda je došao rat…

Prije točno 24 godine u 17 sati završila je jedna velika ljubav. Bili su nerazdvojni punih osam godina. Njihova ljubav je bila iskrena i čvrsta. Roditelji su bili sretni gledajući kako se mladi godinama lijepo slažu i neizmjerno vole. Nikome nije smetalo što je su različite vjeroispovijesti. Naime, Boško Brkić bio je Srbin, a Admira Ismić Muslimanka.

Boškova majka Rada se u dokumentarcu o mladom paru snimljenom u kanadskoj produkciji prisjetila: ‘Odgojila sam sinove bez razmišljanja o religiji i naciji. Nikad im nisam govorila da su oni Srbi, a da su ovi drugi Hrvati i Muslimani’.

– Nisam Admiru gledala kao muslimanku, kao različitu. Gledala sam je kao djevojku moga sina koju je on volio i koju sam ja voljela – kazala je nesretna majka.

Boško i Admira planirali su zajednički život, vjenčanje, a zatim je došao rat..

– Samo nas metak može razdvojiti – govorila je Admira, a njezin Boško nije htio napustiti Sarajevo bez svoje voljene. Majka Rada ga je molila na početku rata da ide s njom i bratom. Bošku je otac umro još prije rata i ništa ga više nije vezalo da ostane u Sarajevu. Osim voljene djevojke. Nije mu padalo na pamet bez Admire otići iz Sarajeva…

Zajedno i u smrti

Nakon godinu dana pakla kojeg su svakodnevno proživljavali u Sarajevu odlučili su pobjeći. Otići živjeti negdje normalnim životom. Admirini roditelji nisu željeli otići, no par je odlučio. U svibnju 1993. sve strane dozvolile su da prođu liniju razgraničenja. I danas je nejasno zašto su pucali na njih.

– Boško i Admira hodali su najmanje 500 metara desnom obalom Miljacke, potpuno izloženi pogledima vojnika s obje strane. Nakon što su prešli liniju pod kontrolom bosanske strane i krenuli prema naselju Grbavica pod kontrolom Srba, netko ih je pogodio – napisao je reporter Kurt Schork.

Zagrlila ga i izdahnula

Oko 17 sati su došli do mosta Vrbanja. Potrčali su, držeći se čvrsto za ruke… Snajperski metak je pogodio Boška i on je pao. Umro je na licu mjesta, a Admira je bila ranjena. Jaukala je i puzala prema njemu. Zagrlila ga je, a zatim je i ona izdahnula…

Nikad se nije saznalo s koje strane su pucali na mladi par jer nikada nije pokrenuta istraga. Nikada nitko nije optužen za ovo ubojstvo.

Osim dokumentarca ‘Romeo i Julija u Sarajevu’ kojeg je režirao John Zaritsky, rock grupa ‘Zabranjeno pušenje’ je 2013. opjevala je tragičnu priču mladog para u pjesmi “Boško i Admira”.

– To je sarajevska legenda o ljubavi različitih vjera. Oni su naši Romeo i Julija – kazao je frontmen grupe Davor Sučić.

Nažalost, na mjestu gdje su ubijeni nema nikakvog obilježja ili spomena na dvoje mladih koji su postali simbol Sarajeva, suživota i iskrene ljubavi.

Izvor: 24sata.hr



Pratite nas na FB!
Lajkujte i podržite našu stranicu
×
Did you like it?
Share it on Facebook
  Pratite nas na Facebooku
Neum uživo