Samo njega iz cijelog odjeljenja NISU pozvali na rođendan: GORKO SU SE POKAJALI

Dženifer Kis-Engele iz Kanade napisala je otvoreno pismo roditeljima koji su organizovali rođendan za svog sina i pozvali sve njegove školske drugare, osim njenog sina koji ima Daunov sindrom.

13528654_10154053473570845_5741469815108806033_n

Nakon što je dobila šokantne vijesti, Dženifer nije željela da dozvoli da neko isključuje njenog sina samo zbog toga što pati od Daunovog sindroma, te je otvorenim pismom na Fejsbuku održala pravu lekciju bezobzirnim roditeljima.

“Znam da razlog za njegov nedolazak nije zbog toga što je bezobrazan, jer bolje dijete ne postoji. Znam i da nije to što nije zabavan, jer ima nevjerovatan smisao za humor i zarazan smijeh. Znam i da nije to što se ne slaže sa vašim sinom, jer ga često spominje u našim razgovorima. Jedini razlog zbog kojeg ga niste zvali je taj što ima Daunov sindrom”, započela je svoje pismo Dženifer.

“Žao mi je što niste informisani i možda uplašeni kako bi on mogao da se ponaša, ali da ste se malo više raspitali o ovoj bolesti, možda biste bolje pristupili cijeloj situaciji. Ja nisam ljuta na vas, štaviše, koristim ovu priliku da vas bolje upoznam sa mojim sinom. Kada imate Daunov sindrom, to ne znači da ne želite da imate prijatelje, to ne znači da nemate osjećanja, to ne znači da ne želite da imate iste snove kao i druga djeca. Ljudi sa Daunovim sindromom žele da osjete ljubav, žele da pomognu, žele da imaju ispunjene živote i žele da idu na rođendanske žurke”.

“I ja sam bila kao vi. Nisam znala kako će se moja djeca ponašati prema bratu sa Daunovim sindromom, ali oni su postali još prisniji. On je naučio moju djecu kako da postanu osjećajniji prema drugima. Ne znam da li vi učite vašu djecu da je u redu da nekoga izdvajaju samo jer je drugačiji. Ali ja želim isto za vaše dijete, što želim i za svoje. Kao roditelji želimo da se naše dijete svidi svima, da ima prijatelje i da ne ostaje samo. Jedini način da to postignemo je da im sami postavimo primjer kako bi i kada odrastu bili svjesni da svaki potez nosi sa sobom određene posljedice. Ja sam sigurna da uz malo naše pomoći, moj i vaš sin mogu da razviju pravo prijateljstvo koje će ih pratiti kroz život”.

“Tek kada se ovo desilo, shvatila sam da moj sin nije bio pozvan na brojne rođendane prošle godine. Možda je bila i moja greška tu što nisam otišla u školu i objasnila njegovom razredu bolest sa kojom se on bori. To nisam uradila jer on nikada nije bio bolestan za mene, već samo dijete koje želi prijatelje. Sada shvatam da sam ga razočarala, da nisam uradila dovoljno na polju obrazovanja drugih porodica i da bi sada situacija bila drugačija. Možda sada ne bi bili u ovoj situaciji, ali ovo mi je lekcija da moram da poradim na osvješćavanju javnosti oko djece sa Daunovim sindromom”.

“I znam da sada zvučim opasno, ali uvijek sam tu na raspolaganju za sve potrebne informacije. Na kraju dana niko nije bezgrešan i svi zaslužujemo drugu priliku”, stoji u pismu Dženifer Kis-Engele.

Izvor: 24sata.rs



Pratite nas na FB!
Lajkujte i podržite našu stranicu
×
Did you like it?
Share it on Facebook
  Pratite nas na Facebooku