PRIČA O STARCU KOJI PRODAJE JAJA: “Uzela bih samo deset, ali ako ćete mi dati za dvije i po marke”



Čekajući svog prijatelja ispred restorana starija gospođa je primijetila preko puta ulice straca koji prodaje jaja. Prešla je ulicu i prišla mu.

– Jesu li to vaša domaća jaja?

– Ova desno su od mojih koka, a ova druga su od dvije žene što stanuju blizu mene. Jutros nisu mogle doći, pa sam im ja ponio da prodam.

– Onda dobro, važno mi je samo da su domaća. A koliko vam koštaju?

– Pa eto trideset komada prodajem za devet maraka.

– Puno mi je trideset. Uzela bih samo deset, ali ako ćete mi dati za dvije i po marke.

– A dobro, uzmite koliko vam treba. Svakako ste mi sefte jer ni jedno od jutros nisam prodao.

Gospođa je uzela svojih deset komada jaja, i sva sretna što je spustila cijenu pretrčala ulicu i s prijateljem ušla u restoran. Nakon završenog ručka konobar je donio račun na iznos od četrdeset i šest maraka.

Izvadila je iz novčanika pedeset maraka, nasmješila se konobaru i rekla: „Zadržite kusur.“ Za konobara je to sasvim u redu jer je navikao da mu se ostavlja.

Zapitajmo se kakva je to sreća i uspjeh, kada od tih časnih i poštenih ljudi koji se bore da prežive pokušavamo uzeti i to malo, snižavanjem cijene njihovog proizvoda i rada. Zapitajmo se da li smo ostavljanjem bakšiša nakon skupih ručkova, plemeniti i velikodušni. Ili…


Izvor: doznajemo.com



POGLEDAJTE JOŠ
loading...


Inline
Inline