PREŽIVJELE S*KSUALNO ROPSTVO: Progovorile su o STRAHOTAMA koje su ih snašle…

Nadia Murad i Lamia Aji Bashar su dobitnice nagrade Saharov za slobodu misli za 2016. godinu. One su Jezitkinje iz Iraka koje su preživjele seksualno ropstvo nakon što su ih oteli džihadisti takozvane Islamske države.

Pričale su o svim strahotama koje su doživjele u ISIS-ovu logoru u Mosulu.

‘Taj dan nikada neću zaboraviti. Ostat će zacementiran u mojoj glavi do kraja života. Bilo je rano jutro. Nitko nije ni slutio što će nam se dogoditi. Živjeli smo lijepo i u miru. Odjednom su se, niotkuda, stvorili teroristi. Čim su upali u selo, ubili su sve muškarce. Nakon toga su sve žene i djevojke zarobili. One starije, njih osamdesetak, među kojima je bila i moja majka, odmah su ubili. Ubili su i šestero moje braće’, ispričala je Nadia kroz suze.

Svakodnevno su ih silovali, po nekoliko puta

‘Nismo znali kamo nas voze. Utrpali su nas u autobuse kao stoku. I danas, kada se sjetim njihovih lica, osjetim strah. Čim je autobus krenuo, pojavio se njihov vođa, na žalost Iračanin, moj zemljak, i držeći nož u ruci zaprijetio: “Od danas ste ropkinje. Vi ste vlasništvo Islamske države. Mi s vama možemo raditi što hoćemo. Onima koje ne budu slušale odrubit ćemo glavu.“

Vozeći se u autobusu, dok su nam još u glavama odzvanjali krikovi naših najmilijih koje smo zauvijek izgubili, kao i izrečene prijetnje, počela su silovanja. Izmjenjivali su se i iživljavali nad nama. To je bilo strašno. Ne dao Bog da se to ikome dogodi.

Najgori je osjećaj kada te siluju. Osjećaš se kao da si nitko i ništa’, ispričala je Nadia te naglasila kako je u logoru bila svakodnevno zlostavljana po nekoliko puta.

Silovao me tko je stigao, borci iz svih dijelova svijeta, iz Iraka, s Bliskog istoka, Europe i zemalja Balkana. Natjecali su se koji će silovati više žena jer vjeruju da onaj tko siluje kršćanku ili Jezitkinju ide u raj’, rekla je Nadia.

Ističe kako je sretna što je preživjela i što može govoriti o nasilju koje ISIS provodi nad tisućama žena.

Genocid nad Jezidima

Jezidska zajednica u Iraku genocidu je izložena već više od dvije godine. Mnogi su Jezidi smaknuti, dok je otprilike pet tisuća žena i djevojaka prisiljeno na život u ropstvu. Sve su one seksualne robinje.

Nadia je uspjela pobjeći 2014. godine.

‘Pomogla mi je jedna obitelj koja me prokrijumčarila iz područja pod nadzorom ISIL-a, najprije do izbjegličkog kampa u sjevernom Iraku, a potom i do Njemačke, gdje sam ostala živjeti i boriti se za prava žena koje su seksualno zlostavljane’, ispričala je.

Nadia je nedavno bila u Hrvatskoj na jednom simpoziju o seksualnom zlostavljanju žena.

‘Prije tri mjeseca bila sam u Hrvatskoj i sudjelovala na simpoziju. Upoznala sam mnogo žena iz Hrvatske i iz BiH koje su u srpskim logorima prošle istu torturu kao i ja. Razmijenile smo iskustva i, moram priznati, mnogo su mi pomogle, iako i one, 20 godina nakon tragedije koja ih je pogodila i dalje imaju traume. Ono što želim istaknuti jest da sam se u Hrvatskoj osjećala posebno sigurnom.

Naime, za sve vrijeme mog boravka u Hrvatskoj nisam vidjela nijednu osobu s Bliskog istoka, osobu duge brade koja bi me podsjetila na ISIL-ovce, a baš takve muškarce svakodnevno srećem u Njemačkoj i u ostalim europskim gradovima’, rekla je Nadia.

Džihadisti žene prodaju na tržnicama kao komade mesa

Medijski institut za istraživanje Bliskog istoka navodi kako se džihadisti koriste dobro organiziranim sistemom kupoprodaje ženskih robova.

Žene nakon seksualnog zlostavljanja prodaju na tržnicama, a cijene variraju ovisno o vjeri, godinama i izgledu. Najskuplje su djevice te djevojčice stare od 13 do 15 godina. Njih su prodavali za 50 eura.

I Lamia je prošla teško zlostavljanje, a tijekom bijega je naletjela na minu. U eksploziji je ubijena djevojčica od osam godina te djevojka stara 20 godina. Lamia je ostala slijepa na jedno oko, a njezino lice sada je prekriveno ožiljcima.

Neviđena zvjerstva

‘I da sam izgubila oba oka, vrijedilo je pobjeći, izašla sam živa iz toga pakla. Mislim da sam ipak sretnica’, rekla je Lamia te naglasila kako od Europe i međunarodne zajednice očekuje da za jezidsku zajednicu formiraju sigurnu zonu pod međunarodnom zaštitom te da se slučaj genocida nad Jezidima iznese pred Međunarodni kazneni sud kako bi cijeli svijet bio upoznat sa zvjerstvima kojima su izloženi.

‘Pozivam Europu i svijet da grozote kao što je pokolj Jezida nikad više ne dopusti. Molim za pomoć svim ženama koje su silovane i seksualno zlostavljane. Mi smo uspjele doći u Europu i imamo adekvatnu socijalnu pomoć, ali na tisuću žena i danas živi pod šatorima i u improviziranim logorima, a nerijetko posegnu za samoubojstvom kao bijegom od nepodnošljiva života’, istaknula je Lamia.

Lamiji je nagrada donijela neočekivanu sreću – na svečanosti u Europskom parlamentu u Strasbourgu bio je i njezin mlađi brat, koji boravi u jednom izbjegličkom kampu u Njemačkoj i koji je, upravo zahvaljujući vijestima o dobitnicama nagrade Saharov, saznao da mu je sestra živa i sreo se s njom dan uoči svečanosti.

‘Jako sam sretna što sam se ponovno susrela s bratom, koji je nakon našeg zarobljavanja završio u Njemačkoj. Hvala Bogu što ću uz sebe imati barem dio obitelji i moći nastaviti živjeti’, rekla je kroz suze.

Svoje nagrade ove dvije žene posvetile su svim žrtvama terorista te svim onima ‘bez glasa’.

Izvor: vecernji.hr