POTRESNA PRIČA SENADA MUJKIĆA: Tumor na mozgu je nestao, želim svima dati recept!

Liječnici svjetskog glasa proglasili su je čudom i rekli njezinom ocu da joj nastavi davati ono što i do sad, ma što to bilo. A on joj je, između ostalog, davao petrolej pomoću kojega je najsmrtonosniji oblik tumora na mozgu – nestao!

thumb460_55224_1_284329

Senad Mujkić, državljanin BiH, nastanjen kraj Tuzle, veliki je čovjek, humanist i nadasve – otac. Dugih petnaest godina vodi bitku s teškom dijagnozom svoje, sada 19-godišnje kćeri Merime, koja je s četiri godine oboljela od tumora na mozgu.

Nakon šest operacija u više država, odstranjivanja tumora koji se vraćao u sve gorim oblicima, vijesti od strane stručnjaka da je “Merimi došao kraj”, do proglašenja Merime čudom od strane svjetskih stručnjaka jer je bolest pobijedila, između ostalog, pijući petrolej. “Što god da dajete svom djetetu, nastavite”, savjetovali su svjetski kirurzi oca Senada:

– Ne mogu to podnijeti, ne mogu držati u sebi… Želim da svi oboljeli i njihove obitelji znaju da ima pomoći i da se ne predaju.

Ljudi svakodnevno umiru pa mi moja savjest nalaže da im pomognem i ovom prilikom dajem ovako javno svoj kontakt. Svi neka me nazovu, svi koji prolaze ovo što sam ja prošao sa svojom Merimom – ushićeno nam govori Senad Mujkić. A prošao je pakao…

– Merima je rođena 15. 1. 1995. godine (u ratu u BiH), kao zdrava beba i osim uobičajenih zdravstvenih problema koje ima svaka beba, većih nije imala.

Tako je bilo sve do 19. 6. 1999. godine kada je prvi put u jutarnjim satima izgubila svijest i to na više od dva sata. Odmah je, naravno, smještena u UKC Tuzla na odjel neuropedijatrije, gdje su joj nadležni lječnici dodijelili dijagnozu EPILEPSIJA.

Te je godine dva puta bila u bolnici zbog krize svijesti. Ovaj i svaki naredni put kada bi Merima “zaglavila” u bolnicI zbog krize svijesti, nadležni liječnik neuropedijatar joj je uvijek mijenjao terapiju antiepiletika, obrazlažući da je rezistentna na dosadašnju – opisuje Senad početke bitke za Merimino zdravlje.

– Iste godine u 11. mjesecu učinjeno joj je prvo snimanje mozga magnetskom rezonancom u KC Sarajevo i tada je dr. radiolog Goran Sulejmanpašić iz KC Sarajevo napisao “nalaz je u granicama normale”.

Taj nalaz je, nažalost, bio odrednica neuropedijatrici iz UKC Tuzla te je ona nastavila Merimi voditi dijagnozu EPILEPSIJA. Moje dijete je u nastavku svake godine po dva, tri puta zbog kriza svijesti bila smještana u bolnicu i svaki put kada bi se to dogodilo, neuropedijatrica joj je mijenjala terapiju antiepilepticima, ali nas nije upućivala na novo snimanje mozga magnetom.

Tako je bilo sve do 2005. godine kada je Merima, na prvi dan proljeća (21. 3.) u jutarnjim satima izgubila svijest.

Odmah je, naravno, smještena u bolnicu i na moje grubo inzistiranje i moje povike upućeni smo na drugo snimanje mozga magnetskom rezonancom (dakle, prvo je bilo 1999., a drugo tek 2005. godine) što je veliki, nedopustiv interval između dva snimanja, s obzirom na njezine teške krize svijesti i sveukupne simptome.

Otišli smo u VAMED MR centar u Novi Sad gdje je dr. Boris Petrović – radiolog, pregledavajući prvu snimku koju smo donijeli, a koja je učinjena 1999. godine u KC Sarajevo, napisao napomenu:

“RETROSPEKTIVNIM PREGLEDOM MR SNIMAKA KOJI SU UČINJENI U KC SARAJEVO 1999. GODINE, VIDLJIVO JE DA JE LEZIJA (TUMOR) BIO PRISUTAN, ALI DA NIJE DETEKTIRAN. POSTOJI INTERVALNA PROGRESIJA KOJA ODGOVARA MORFOLOGIJI SPORORASTUĆEG TUMORA” – vrlo detaljno objašnjava Senad i nastavlja:

– Odmah je predložena hitna operacija koju je zbog rizičnosti obavio vrsni neurokirurg prof. dr. Vinko Dolenc u KC Ljubljana. Tadašnji PH nalaz je pokazao da je Merimi odstranjen tumor ASTROCITOM grad II.

Nakon te operacije Merima nije imala niti joj je preporučena ikakva dodatna terapija (kemo ili zračna). Na kontrolnoj snimci mozga magnetskom rezonancom napravljenom u Tuzli, Merimi je krajem 2007. godine utvrđen recidiv (povratak) tumora na mozgu.

S obzirom na to da prof. dr. Vinko Dolenc iz KC Ljubljana nije bio voljan obaviti drugu operaciju (obratili smo mu se jer je on radio prvu operaciju), ostvarili smo kontakt s INI (međunarodni neurokirurški institut u Hannoveru) te je Merima u 8. mjesecu 2008. godine i operirana u tom institutu.

Operirao ju je uvaženi stručnjak svjetskog glasa, neurokirurg, prof. dr. Sammi Madjid.

Nalaz je pokazao da je Merimi odstranjen tumor PYLOCITIČNI ASTROCITOM, što je neurokirurga prof dr. Sammi Madjida dovelo u dilemu jer joj je na prvoj operaciji PH nalaz pokazao ASTROCITOM grad II (medicina ne poznaje da tumori iz većeg gradusa prelaze u niži, nego samo iz nižeg u viši).

S obzirom na te nedoumice, specimen (uzorak tumora) je poslan u još dva referentna laboratorija u BonnuiKölnu, odakle su stigle potvrde da je na toj drugoj operaciji Merimi zaista i odstranjen PYLOCITIČNI ASTROCITOM grad I.

Na završnom razgovoru kod prof. dr. Sammi Madjida, rečeno nam je da je to najlakša vrsta tumora i da kad se pacijentu jednom odstrani takav tumor, on se smatra izliječenim.

Međutim, krajem 2009. godine Merimi je na kontrolnom snimanju mozga magnetnom rezonancom u Tuzli vrsni radiolog dr. Sead Dizdarević otkrio novi recidiv – opisuje Senad kalvariju kroz koju je prolazio:

– Tu snimku smo poslali u INI institut u Hannover želeći da prof. dr. Sammi Madjid da svoje mišljenje. On nas je pozvao da dođemo gore, što smo i učinili. Kazao je da to nije tumor, već trag (rub) reza.

Kada sam ga pitao zašto Merima ponovno ima krize, rekao je da je to posljedica operacija. Isto tako nam je kazao prof. dr. Vinko Dolenc iz KC Ljubljana – nije recidiv. Snimku je pogledao i vrsni radiolog dr. Boris Petrović u Novom Sadu te kazao da to jest recidiv.

Doveden u ćorsokak, tražio sam i mišljenje prof. dr. Branislava Antića s VMA Beograd. On je rekao da to nije recidiv tumora i da treba Merimu pustiti da živi bez ikakvih ograničenja i da, ako želimo, kroz nekih desetak mjeseci učinimo snimanje mozga magnetskom rezonancom sa spektroskopijom.

Kada je to rekao bio je 12. mjesec 2009. godine, znači po njemu smo trebali učiniti spektroskopiju tek u desetom mjesecu 2010. godine!

Na moje inzistiranje, s obzirom na simptome koje sam uočavao kod Merime (letargičnost, pospanost, umor…), zamolio sam prof. dr. Branislava Antića s VMA Beograd (s obzirom na to da se takva snimanja ne rade u BiH) da nam ubrza tu spektroskopiju.

Rekao je da nema potrebe za žurbom te da su Merimi simptomi posljedica dotadašnje dvije operacije.

Međutim, na moju upornost on je urgirao i mi smo 26. 3. 2010. godine otišli u bolnicu Sveti Sava u Beogradu na to snimanje mozga magnetskom rezonancom, gdje je Merimi otkriven ogroman recidiv tumora (promjera 9,5 cm). Prof. dr. Branislav Antić sa VMA je bio iznenađen i zaprepašten.

Rekao je da je to ogroman tumor i da on ne želi raditi tu hitnu operaciju koju je po njemu trebalo učiniti – odmah. Istu večer je smještena u UKC Tuzla. Tu nam se srušio cijeli svijet – energično svjedoči otac čudesno izlječene djevojke.

– U UKC Tuzla također nisu smjeli operirati, već su nam kao najbliži, dobar neurokirurški centar predložili KBC Rebro u Zagrebu i prof. dr. Pavla Miklića i prof. dr. Josipa Paladina.

Odmah sam ih kontaktirao kada me je prof dr. Miklić pozvao da mu hitno donesem tu posljednju snimku iz Beograda, što sam hitno i učinio. On mi je tada (30. 3. 2010. god.) rekao “NEMAMO PUNO VREMENA, PROBLEM JE ALARMANTAN” i zakazao operaciju već za šest dana.

Dogovoreno je da Merimu uoči tog šestog travnja uz određene medicinske mjere prebacimo u Zagreb.Međutim, u večernjim satima 31. 3. 2010. godine Merima je u UKC Tuzla pala u komu iz koje se nije budila.

Tog 1. 4. 2010. godine, iako nije imao svu potrebnu tehnologiju za takvu operaciju, prof. dr. Mirsad Hodžić iz UKC Tuzla ju je hitno operirao, kada joj je uspio odstraniti samo veći dio tumora i kada joj je izvadio jedan lubanjski koštani poklopac i ugradio ga u potkožno tkivo trbuha.

Dan poslije, 2. 4. 2010. godine, CT snimak je pokazao veliko krvarenje u mozgu te je Merima hitno podvrgnuta reoperaciji kako bi se zaustavilo krvarenje… – s nevjericom slušamo o Meriminim patnjama.

– Kroz tri dana, Merima se probudila i s obzirom na to da tumor nije u cijelosti odstranjen, a da smo bili dogovorili sve u Zagrebu na Rebru (operaciju na koju nismo stigli doći zbog kome), ona je 12. 4. 2010. godine uz velike medicinske mjere i osiguranje prevezena u Zagreb na Rebro gdje je 14. 4. 2010. podvrgnuta najnovijoj, petoj po redu operaciji koju je učinio prof. dr. Pavle Miklić i prof. dr. Josip Paladino.

Znači, u četrnaest dana travnja 2010. godine Merima je imala tri vrlo teške operacije koje su trajale svaka po 7 sati.

PH nalaz je pokazao da je Merimi odstranjen nasmrtonosniji tumor mozga GLIOBLASTOM MULTIFORME grad. IV. Prosječan vrh preživljavanja od trenutka dijagnosticiranja je 14 mjeseci. Prof. Paldino mi je rekao: “JA, NA ŽALOST, NE ZNAM NIKOGA DA JE PREŽIVIO GLIOBLASTOM….“

U petom i šestom mjesecu 2010. godine provedena je kemo i zračna terapija. Pitao sam liječnike što da činim, što da joj dajem?

Svi redom su mi rekli da Merima jede što svi mi jedemo, da nema lijeka tom tumoru i da je pitanje dana, možda čak i sata kad će se vratiti i tada je kraj…

Po povratku iz Zagreba, a i mnogo ranije, tragao sam za tim kako da joj pomognem, tragao sam za alternativnim načinima liječenja, pronalazio ljude koji su imali slična ili ista iskustva i od svih njih uzimao ono za što sam smatrao da joj ne može naškoditi, a ako pomogne, dobro je – kazao je Senad, a onda ispričao nešto nevjerojatno:

– Tako sam joj počeo svako jutro, na tašte (prazan želudac), davati po jednu jušnu žlicu običnog petroleja.

Kad se za nekoliko dana Merimin organizam privikao na petrolej, počeo sam joj davati i jednu žlicu navečer. Iz ishrane smo izbacili crveno meso i šećere, vegetu, crvenu papriku, a uveli sve prirodno, neprskano.

Merima je završila s kemoterapijom i zračenjem krajem šestog mjeseca 2010. godine, zbog iscrpljenosti i svega što joj se dogodilo do tada. Dana 7. 7. 2010. godine u večernjim satim je pala u komu iz koje se probudila 23. 7. 2010. godine.

Liječnici su tada govorili da je pitanje sata kad će podleći. Sva u dekubitnim ranama, s potpuno lošim imunitetom, ponovo smo počeli s “našom” terapijom petrolejom, đumbirom (ingver) u medu s limunom u točno doziranim omjerima, kurkuma začinom sa čurekotom, sezamom, biberom, origanom, ružmarinom u jogurtu, čajevima izvrsnog travara mr. Ive Trogrlića iz Žepča (BiH) i još nekim predobrim supstancama o kojima mogu razgovarati “oči u oči“….

Merima je svaki dan bila sve jača i bolja, ali nakon posljednje operacije u Zagrebu (peta operacija po redu), njoj je skoro godinu dana rana na rubu reza curila, kada se prof. dr. Mirsad Hodžić iz UKC Tuzla odlučio da joj, s obzirom na to da nije imala koštani poklopac koji joj je još uvijek u trbušnom potkožnom tkivu, uzme ovojnicu mišića iz butne kosti i prenese na taj lubanjski dio kako bi koliko toliko nadomjestio nedostatak kosti te kako bi riješio problem curenja rane što je i učinio u šestom mjesecu 2011. godine te je tako Merima sveukupno imala šest operacija glave.

Merima i dan-danas uzima dosta stvari koje podižu imunitet, a osnova svega je kurkuma, lan, čurekot, biber, maslinovo ulje, svako jutro pije petrolej (uz određene pauze), đumbir, med, velike količine limuna i još dosta preparata.

U međuvremenu, moja je Merima uspjela završiti srednju trgovačku školu.

Od posljedica zračne terapije nema kose na velikoj površini glave pa ćemo kada se od svega odmori uraditi i presađivanje kose, nadajući se da ćemo uspjeti naći nekog sponzora za tu operaciju koja je također skupa…

Posljednji snimci mozga magnetskom rezonancom pokazuju vrlo čistu situaciju u mozgu bez ikakvih znakova bolesti! Merima je danas i za liječnike svjetskog glasa medicinski fenomen, izliječena je i kada bi ju vidjeli, pomislili bi da nikada nije imala nikakvih zdravstvenih problema. Osim tog fizičkog nedostatka kose i velike sramežljivosti, drugi defekti su zanemarivi.

Ovu priču sam odlučio podijeliti s javnošću želeći da ljudi trebaju shvatiti da bolest nije kraj, da se vrijedi boriti i pokušati učiniti sve kako bi se izliječili, čak i od ovih opakih, najsmrtonosnijih bolesti. Mene je rukovodilo to da sve što joj dajem, da joj ne naškodi, a ako pomogne – tim bolje. Želim još samo reći da moja Merima jako voli životinje, a pse iznad svega… – kazao je veliki otac Senad i ponovio:

RADO ĆU SVIM VAŠIM ČITATELJIMA UŽIVO ISPRIČATI SVE ŠTO, KAKO I U KOJIM OMJERIMA SAM DAVAO MERIMI I RADO ĆU SE ODAZVATI AKO ME POZOVU. MOJ TELEFON JE 00387 61 143 433.

Izvor: Ekskluziva.ba



Pratite nas na FB!
Lajkujte i podržite našu stranicu
×
Did you like it?
Share it on Facebook
  Pratite nas na Facebooku