Potresan status djevojke čija majka je jedna od pacijentica: Jučer je i zadnji aparat prestao raditi!

Kako smo ranije pisali, 150 teško bolesnih onkoloških pacijenata trebalo bi da bude otpušteno iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), jer aparati za zračenje nisu servisirani i ne rade.

Očaj pacijenata i tešku situaciju u kojoj se nalaze zbog nemogućnosti nastavka liječenja, najbolje opisuje status djevojke čija majka je jedna od pacijentica na Onkološkom odjeljenju Kliničkog Univerzitetskog Centra u Sarajevu.

Njen status je već do sada podijelilo preko 2000 ogorčenih ljudi, a možete ga pročitati u nastavku:

“Svi koji i niste znali, od juče vjerovatno znate – moja mama je jedna od pacijentica na Onkološkom odjeljenju Kliničkog Univerzitetskog Centra u Sarajevu. Jedna od onih kojima je rečeno da će, zbog pokvarenih aparata za zračenje, dobiti otpusnice i morati se same snalaziti kako doći do Tuzle ili Mostara (koji jedini imaju aparate za vanjsko zračenje). Jedna od onih koje su se, boreći se za svoje živote, odbile prihvatiti otpusna pisma i zvale medije da im pomognu u borbi. Jedna od onih koje su dale izjave za medije koje su mnoge od vas i rasplakale.

Moja mama je na Koševu više od mjesec dana. Za to vrijeme se jedan od dva aparata za vanjsko zračenje pokvario. Ona je imala sreću da je aparat na kojem je bila „programirana“ bio u funkciji do prošle sedmice pa je stigla obaviti više od pola terapije. Ali njena cimerka nije. Iako su došle isti dan i imale istu propisanu terapiju, mamina cimerka je primila samo osam terapija jer se njen aparat pokvario već prije dvije sedmice.

Pacijentice, kojima ta terapija znači život, su bile strpljive. Strpljivo su čekale da aparati prorade i da ih se reprogramira na jedini preostali aparat sve do juče. Juče je i zadnji aparat prestao raditi, pa im je tad rečeno da će dobiti otpusnice i da će morati same tražiti krevete za daljnje terapije u Tuzli ili Mostaru. Moja mama je već primila više od pola terapije ali za onkološke bolesnike svaki prekid znači ponavljanje ili produžavanje radio i hemo terapije koja je izrazito agresivna na organizam.

Juče ujutro doktorice dolaze da saopće bolesnicama da aparati više ne rade i „od njih nema ništa“ i da same moraju tražiti puteve do Tuzle ili Mostara. I meni je to saopšteno kao kćerki jedne od pacijentica. Uskoro, međutim, dolaze mediji, prvi od njih Žurnal, i zatim dolazi dežurna doktorica s Onkologiije da uvjeri pacijentice „da nisu prepuštene same sebi.“ U međuvremenu zaključavaju kapiju Onkološkog odjeljenja na kojem su smještene pacijentice s ginekološkim problemima ,a koje su tad u većini bile izvan zgrade protestujući, da mediji ne bi mogli ući u zgradu.

Šef Onkologije je “sišao” među pacijentice i dao izjavu za okupljene medije tek kad je situacija eskalirala u potencijalni incident. Jedno od njegovih prvih pitanja kad je okupio pacijentice unutar zgrade je bio „Ko je zvao medije?“. Pa evo, ako je bilo dileme, ja sam zvala medije. Je l'ginekološke pacijentice oboljele od karcinoma nemaju pravo na život? Je l’ moraju čekati da dođu mediji da im se neko s Onkologije zvanično obrati? Je l’ moraju same tražiti klinike koje će ih primiiti na daljnje liječenje?”

Izvor: novi.ba



Pratite nas na FB!
Lajkujte i podržite našu stranicu
×
Did you like it?
Share it on Facebook
  Pratite nas na Facebooku