Otac malenog Arslana: Sedam mu je mjeseci, a bori se kao odrastao!



Borba našeg Arslana traje od rođenja, svih sedam mjeseci. Preživio je i pobijedio jedan tumor, a sad mu se pojavio još veći.

Otpisali su ga na Pedijatrijskoj klinici u Sarajevu i poslali nas kući. Nismo odustali, Udruženje „Mali ljudi velikog srca“ poslalo je njegove nalaze u Tursku, na poznati istanbulski „Acibadem“. Ima nade za moje dijete, kažu da tumor mogu smanjiti ili čak ubiti hemoterapijom. Znam da je Arslan borac i da je spreman da u Turskoj to i pokaže. No, odakle nam 133.300 eura, koliko će koštati liječenje, barem su nam tako naveli u predračunu. Ljudi pokreću akcije da se novac skupi. Čim se vijest pojavila u medijima, cijela BiH digla se na noge da spasi malog borca.


Nedjelja, 28. januar: Banke ne rade

Banke danas ne rade. Toliko ljudi me zove da pita imamo li tih 12.000 eura da platimo avion. Ne mogu im ništa tačno reći, a potajno se nadam da ćemo uspjeti. Vidim na društvenim mreža ljudi prave akcije za moje dijete, prodaju slatkiše… Kafići u Zenici služe kafu za Arslana. Srce mi je kao planina. To je moja BiH, to je naš inat. Uključuju se i zemlje iz Evrope, Amerika, pomažu nam ljudi sa svih strana. Nemam pravu riječ da opišem zahvalnost.

Ponedjeljak, 29. januar: Uplatili smo novac

Hvala Bogu, na računu ima dovoljno da možemo platiti medicinski avion. U osam ujutro sam već u banci, ne želim da kasnim jer je Turska dva sata ispred nas. Javljam da je uplaćen novac, a oni govore da treba i 28.000 eura, rata za prvu hemoterapiju. Šokiran sam, nisu mi ranije rekli za ovo, kako da nađem toliko novca. Dobrih ljudi ima. Pare smo skupili u rekordnom vremenu. Uplatio sam i to, kažu ujutro dolazi avion. Ljudi zovu sa svih strana, i znani i neznani, puno nam znači ta podrška. Borac je na Pedijatriji u Sarajevu. Čeka. Dan nikako da završi. Amira i ja se nadamo, ne smijemo razmišljati o očekivanjima. Samo da ga spasimo.

Utorak, 30. januar: Hitna operacija u Turskoj

Budim se s mišlju kako pomoći svom djetetu. Sabiram utiske, cijela BiH i svijet su se digli na noge da spase moje dijete. Do neba im hvala. Arslan, ako Bog da, u 9 sati leti za Tursku. Na Sarajevskom aerodromu čekamo slijetanje medicinskog aviona iz Istanbula. Minute traju kao godine. Gledam Arslana kako mirno spava u vozilu Hitne pomoći. Molim Boga da sve prođe uredu, da mu olakša. Supruga Amira s njim putuje danas, a ja ću u petak. Izašao sam da vidim je li avion sletio. Uz nas je i „Avaz“, koji našu životnu priču i Arslanovu borbu prati od početka. Arslan i Amira su odletjeli put Turske. I moja duša je otišla s njima, a i sve molitve. Uslijedio je i prvi poziv. Opet šok. Arslan mora na hitnu operaciju. Amira mi govori kako su joj rekli: „Dijete vam umire u rukama, da ste nekoliko minuta kasnije došli, bilo bi kasno“. Prvi slobodan let je večeras u 20.20 sati. Planovi propadaju i ja večeras idem.

Operacija traje satima. Bože mili, budi mu na pomoći. Nama je dao neki sabur, uzdamo se u Njega. Polijećem za Istanbul, a moj Lav još je na operacionom stolu.

Srijeda, 31. januar: Osmijeh nakon dva mjeseca

Slijećem u Istanbul pola sata poslije ponoći. Zovem suprugu koja mi javlja da je operacija završena i da se naš život probudio. Konačno sam malo odahnuo. Hvala ti, Bože, što si nam ga sačuvao, što je naš Lav dobio još jednu borbu. Noć nismo spavali. Supruga mi priča šta su joj sve rekli ljekari na klinici „Acibadem“, da je dijete zapušteno, da nije imao adekvatnu ljekarsku njegu u Sarajevu. Zgrožavam se. Hvala dobrim ljudima još jednom. Ne mogu dočekati da svane jutro, da vidim malog borca i svojim očima se uvjerim da je dobro. Jutro je konačno dobro počelo. Moje dijete, zjenica oka moga jutros mi se nasmijala nakon dva mjeseca. Sedam mu je mjeseci, a bori se kao odrasla osoba. Novi šok. Zbog upale uha Arslan ima povišenu temperaturu. Ostat će na intenzivnoj njezi, ali je stabilno. Tračak nade je tu stalno.

Zbog upale uha, iako je planiran premještaj u bolničku sobu, Arslan ostaje na Odjelu intenzivne njege. Samo da izdrži ovu borbu. Ljekari nam saopćavaju da će mu uraditi kompletne, ponovne pretrage. Ne vjeruju u nalaze iz Sarajeva, došao je s upalom uha koju nisu primijetili. Javljam se u grupu koja je okupila hiljade i hiljade ljudi. Saopćavam im šta me je dočekalo. Da su samo sat zakasnili, bilo bi kasno za moje dijete, preselio bi. Dan prolazi brzo, obilazimo Arslana tokom dnevne posjete i odlazimo u hotel gdje smo smješteni. Supruga Amira je na izmaku snage. Gledam je kako sjetno gleda kroz prozor, plače i Boga moli za Arslanovo zdravlje. Kaže mi: „Sabahudine, od utorka nismo spavali ni dva sata“.

Četvrtak, 1. februar: Novi šok

Nadam se danas premještaju Arslana. Tako će Amira biti stalno uz njega. Vidim na njoj da je boli udaljenost od njega. Ali hrabra je, divim joj se. Na klinici još jedan šok. Amira primjećuje da nešto nije uredu s Arslanovim očima, kao da jedno slabije pokreće. Allahu dragi, budi uz nas. Vizita završava prebrzo, moramo se vratiti u hotel. Arslan je stabilno za sada i bori se, čak je i jeo, ali i dalje na intenzivnoj. Utonuo je u san, spokojan je. Mobiteli stalno zvone, ljudi brinu za njegovo stanje, pitaju nas kako smo. Ali, zovu pojedinci i deru se, kažu lažete i kradete pare. Allahu dragi, zar i ovo da nam se desi? Amira i ja već smo pričali da poručimo ljudima da se okrenu i prema drugoj bolesnoj djeci. Dosta ljudi se odazvalo, valjda će biti dovoljno para za mog Arslana, ali neka i drugima pomognu. Meni ni marka ne treba, halal im bilo.

Petak, 2. februar: Izgubio je vid

Arslan je izgubio vid na jedno oko, a ljekari će se potruditi da spase drugo. Saopćavaju nam to nakon vizite. Molim Boga i vjerujem u njih da će učiniti sve da Arslan, kada, ako Bog da, ozdravi, nas može vidjeti. Kazali su mi da je ovo najbolja klinika i to mi ulijeva nadu. Opet će proći sve pretrage, magnetnu rezonancu, biopsiju. Turski ljekari hoće da vide o kojem tumoru se tačno radi. Zbog aljkavosti ljekara više ne vjeruju nalazima koje smo donijeli. Došli smo u Tursku radi hemoterapije, a ona još nije počela. Ne mogu nam dati potpune informacije dok ne urade kompletnu dijagnozu. Čekaju sve nalaze. Umorni smo, ali borimo se. Allahu, budi uz nas, olakšaj nam.


Izvor: Avaz.ba



POGLEDAJTE JOŠ
loading...