Ono čime se bavi Ferid, niko se više ne bavi u BiH…

Nekada je u brdu Orlac kod Viteza 50 mještana radilo u tvornici na proizvodnji mlinskog kamenja koje je odlazilo po svim republikama bivše Jugoslavije. U utrobu Orlaca danas ulazi još samo Ferid Džidić, a ponekad i njegov mlađi sin Fehret.

ashampoo_snap_2016-12-04_22h25m08s_004_

Džidić na Orlac dolazi zbog spužvastog kamena koji je na tom području najkvalitetniji. Tri puta je obnavljao vodeničke žrvnjeve na poznatim vodenicama Plive kod Jajca, a radio je i vodenice u Nacionalnom parku Krka u Hrvatskoj.

“Tri puta je zanat klesara mlinskog kamenja spašavao mene i moju porodicu od neimaštine. Kada sam se vratio iz vojske 1965. godine stigla je neka privredna reforma, posla nigdje. Prije nego ću otići u vojsku kaže mi otac hajde u majdan radi samnom, nauči zanat, trebat će ti. Poslušao sam ga i nisam se pokajao. Uzeo sam njegov alat i krenuo u proizvodnju mlinskog kamenja. Kamenje je iz Viteza odlazilo u Sloveniju, Srbiju, Hrvatsku… Nakon toga dobio sam posao u hemijskoj industriji u Principu u Vitezu, ali kamenje nisam zaboravljao. To mi je postao dodatni posao. Pred sami rat kažu nam u firmi ‘idite kući, pozvat ćemo vas’. Rat prošao nikad me nisu pozvali. Opet sam uzeo u ruke svoje čekiće i klinove i u Orlacu klesao mlinsko kamenje”, govori Džidić u stankama dok obrađuje veliki kamen za mlin.

ashampoo_snap_2016-12-04_22h24m36s_002_

Prve vodenice na Plivi mlinskim kamenjem koje melje žito obnavljao je još 1984. godine pred sarajevsku Olimpijadu. Sve je trebalo biti “tip-top” pa i vodenice na Plivi.

“U to vrijeme dođe mi u dvorište Pero Dumančić, tadašnji direktor GIK Kozara iz Banjaluke. Tražio je da obnovim sve vodenice na Plivi. Dakle 24 para mlinskih žrvanja, napravit i ugradit u vodenice. Kažem mu ja mogao bih to uraditi za dvije godine. On se nasmija i kaže ‘nama to treba za dva mjeseca’. Prihvatio sam ponudu jer je bila takva da se teško odbija. Posao sam uradio za dva mjeseca na obostrano zadovoljstvo”, prisjeća se Džidić davnih vremena.

Prošla je Olimpijada, prošao je rat, a Džidić je opet ostao bez posla. Razmišljao je kako pokrenuti posao, odnosno proizvodnju mlinskog kamenja.

“Kad čovjek donese čvrstu odluku i Bog mu pomaže. Sve više ljudi je počelo graditi vodenice pa su tražili mlinsko kamenje. Jedino sam ja ostao da ih pravim ovdje u Orlacu. Svi drugi ili ostarili ili umrli. Krenuo posao, već se bolje živi kad me pozvaše iz Jajca 2006. godine da obnovim pet vodenica. Načelnik Branko Ćavara već pripremio ugovor. Naravno, na obostrano zadovoljstvo posao sam uspješno završio. I nedavno sam obnavljao kamenje na dvije vodenice u Jajcu, a bio sam i na Krki. Trinaest pari mlinskih kamenova teški po jednu tonu ugradio sam u vodenice Nacionalnog parka Krka kod Šibenika”, priča Džidić.

ashampoo_snap_2016-12-04_22h24m55s_003_

Kazuje da su naručili samo žrvnjeve za vodenicu. Džidić ih je napravio i isporučio, a oni uredno platili.

“Međutim, nakon šest mjeseci meni dolazi brzojav da dođem u Nacionalni park, jer kažu da to niko ne zna postaviti. Otišao sam i posao uradio bez ikakvih problema. To je za mene bila igra. Glavni inžinjer Milivoj Miletić, koji je vodio cijeli projekat tada je rekao da niko ne smije više ništa raditi bez Ferida iz Bosne”, smije se majstor Ferid i pokazuje veliku štalu koju je izgradio novcem od prodaje kamenja Nacionalnom parku Krka kod Šibenika.

Džidić je oduvijek vjerovao u rad i poštenje. Da će biti dobar majstor znao je još 1962. godine kada je prvi puta s ocem ušao u podzemne hodnike Orlaca da uči zanat.

“U to vrijeme jedan stariji majstor me pitao ‘mali sanjaš li da klešeš kamen iz ovoga brda?’. Odgovorim mu da sanjam. On mi veli ‘eh, bit ćeš dobar majstor'”, pripovijeda Ferid.

Starac se nije prevario. Ferid je jedini klesar mlinskog kamena koji još živi od svog rada.

Izvor: fokus.ba