Ispovijest iseljenika na Islandu: “Zapanjen sam životom ovdje! Pazi šta mi se desilo prvog dana…”

Hrvatski poslanik Goran Aleksić postavio je vrlo zanimljivu objavu na svom Fejsbuk profilu.

Naime, njemu se javio prijatelj sa Islanda, a Aleksiću se toliko dopala njegova priča o maloj nordijskoj zemlji da je odlučio da impresije podeli sa svima. Reč je o zanimljivim zapažanjima jednog Hrvata koji je svoje bolje sutra odlučio da potraži na Islandu.

Ovo je njegova objava, koju prenosimo u orginalu:

7. septembar

– Bok Gorane… Evo da Vam se javim sa dalekog Islanda. Da… Otišao sam na Island raditi. Mislim da u Hrvatskoj, na žalost, nema više smisla živjeti i raditi, sve se vrti oko toga tko gdje bio ‘41,’ ‘45,’ 91…ko ustaša a ko partizan… Ne želim da moja djeca moraju živjeti u takvom društvu. Sa vremenom će i oni doći ovdje. Ovdje se cijeni rad, dobro se plaća rad, svi su sretni, nasmijani, pristupačni, srdačni (vjerojatno zato jer nemaju ustaše i partizane). Ovdje nema šanse da vas poslodavac zezne i za jednu krunu! Plaća na Islandu je uvijek prvoga u mjesecu, svima, bez izuzetaka, ako prvi pada na vikend ili neradni dan onda je uvijek dan prije toga. Neki dan sam se prošetao po Reykjaviku i otišao u banku promijeniti eure…

Prvo, u banci vas dočeka jedan gospodin u odjelu koji vam da broj za uslugu koju čekate, i zatim čekate… Uz kavu, čitanje novina… A banci je gužva, svi nasmijani, pogledam oko sebe i mislim si da nisam možda ušao slučajno u neki kafić… Dođe jedna gospođa koja pokupi šalice od kava, pita vas da li ste za još jednu kavu…. I tako… Čudno. U više od 20 godina staža koliko imam prvi put se osjećam cijenjeno na poslu, osjećam kao da sam tu već godinama a ne tek tjedan dana…. Nemaš pojma koliko mi je bilo teško napustiti dom, obitelj, hrvatsku… – kaže Hrvat sa Islanda.

20. septembar

– Bok, jedna zanimljivost koju bi možda bilo pametno i u Hrvatskoj uvest. Nisam ni ja znao, ali prva plaća koju dobiješ kod nekog poslodavca se dobiva bruto na račun, znači prvi mjesec se ne plaćaju porezi i ostale stvari….

9. oktobar

– Bok Goran! Kako si? Evo malo da se javim… Ja sam dobro… Osim što mi fali obitelj sve drugo je super! Dobio sam prvu plaću… Ono što me je iznenadilo ovdje pri otvaranju računa u banci je da banka ne naplaćuje ništa za vođenje računa, to sve rješava poslodavac, ja plaćam eventualno naknade ako želim prekoračenje po računu ali to je normalno… Ovdje se sve, ali doslovno sve, od trgovine, frizera, pultova… Sve, sve… Plaća debitnom karticom, gotovo nitko nema gotovine kod sebe, to mi je jako čudno ali se polako privikavam…. Ljudi su fantastični, jučer smo baš bili na piću poslije posla, Hrvati, Latvijci, Litvanci, Filipinac, Čeh i nekoliko Islanđana….

Predobro, svi pričamo na engleskom, nema politikantstva, nema ustaša i partizana, samo veliko prijateljstvo…. Islanđani su genijalni ljudi, pomognu kad god treba, di god treba…. Eto… Toliko za sada… Inače… Život je ovdje jako skup, ali za razliku od Hrvatske gdje je plaća blagajnice 3000 kuna ovdje je 3000 eura, i naravno da se da lijepo uštedjet… Ovdje ako nekome rikne frižider ili perilica ne mora razbijat glavu kako će ju kupit, ode i kupi…. Nije kao kod nas da mora na 24 rate. Imaju novaca taman koliko im je potrebno za normalan život, a ne za život na kredit… – naveo je prijatelj Gorana Aleksića.

Izvor: 24sata.hr