DOSIJE DODIK: Harambaša iz Laktaša izveo pljačku vijeka

Milorad Dodik nesumnjivo je jedan od najbogatiji političara u regiji. Svoje bogastvo je umnožavao iz godine u godinu, a upućeni izvori tvrde da se njegova imovina procjenjuje na nekoliko stotina miliona evra!

b466e808f30fd2f6d8c335b80ce4b1c3_L

Osim debelih bankovnih računa u inostranstvu, Dodik u BiH i Srbiji posjeduje brojne firme, stanove, kuće, poslovne prostore i stotine hiljada hektara obradivog zemljišta. Akumuliranim milionima Dodik plaća lobiste po svijetu koji mu opet obezbjeđuju međunarodnu podršku i opstanak na vlasti. Većina Dodikove imovine vodi se na članove njegove porodice, rodbinu i najbliže partijske saradnike. Slobodan Stanković, vlasnik firme „Integral inžinjering“ je vlasnik brojnih firmi u RS i Srbiji, za koje pouzdani izvore tvrde da su zapravo Dodikove.

Džajić: Dodik i njegovi saradnici su oštetili RS za pet milijardi maraka

Borko Džajić, predsjednik nevladine organizacije Forum roditelja RS koji se godinama bavi kriminalom Milorada Dodika, kaže da je ova organizacija podnijela više od 300 krivičnih prijava nadležnim institucijama u Republici Srpskoj protiv Milorada Dodika i njegovih najbližih saradnika jer su Republiku Srpsku oštetili za preko pet milijardi maraka. Džajić tvrdi da za svaku malverzaciju iza koje stoji Dodik ima dokaze, dokumentaciju i svjedoke, međutim ni jedan sud u RS do sada protiv njega nije poveo ozbiljnu istragu.

Dodik na čelu pravosudne i tužilačke mafije

“Svi tužioci u RS u službi su zaštite njegovog kriminala. Na čelu pravosudne i tužilačke mafije RS nalazi se Milorad Dodik. On potpuno upravlja sudovima i tužilaštvom u RS jer je na rukovodeće pozicije postavio sebi lojalne ljude. Zbog toga postoji ozbiljna opasnost da se u potpunosti sruši pravosudni sistem RS. Mi imamo dokaze da je oko 90 privatizovanih preduzeća u Republici Srpskoj njegovo vlasništvo, a sve se vodi na bližim i daljim rođacima i partijskim prijateljima koji su samo fiktivnih vlasnici. Dodik je organizovo pljačku svih resursa u RS i na taj način postao njen vlasnik, a ni jedno tužilaštvo zbog toga ne smije da reaguje”, ističe Borko Džajić.

“Mile Ronhill” u duvanskoj mafiji

Dodik se u ratnom i poratnom periodu u BiH bavio švercom cigareta i iz tog perioda potiče nadimak „Mile Ronhill“. O njegovom učešću i švercu govorili su brojni svjedoci u Specijalnom sudu za organizirani kriminal u Beogradu prilikom suđenja „duvanskoj mafiji“. Javnost je bila uskraćena za ove informacije jer su ta svjedočenja bila zatvorena za javnost, međutim postoje stenogrami u kojima se jasno vidi Dodikova uloga u organizovanom švercu cigareta.

Dodik je u to vrijeme imao firmu u hotelu Interkontinetal, a u posao je ušao zahvaljujući dobrim vezama sa tadašnjim vrhom DB-a Srbije i KOS-a. Svjedoci tvrde da se ponašao vrlo bahato, da je tražio od dobavljača da mu se roba isporuči tačno na vrijeme, a da je u plaćanju uvijek kasnio.

Prilikom preuzimanja premijerske funkcije, 1998. godine, Dodik je bio dužan milion maraka

“Makedonija tabaku“ i 250 hiljada maraka “Banjalučkoj banci“. U kako velikoj finansijskoj dubiozi je tada Dodik bio, najbolje pokazuje činjenica da mu je 1997. godine “Agroprom banka“ oduzela kuću u Laktašima, jer je prestao da vraća kredit od četrdeset hiljada KM.

Sedam stotina miliona maraka iz Investicione banke podijeljeno je Dodikovoj porodici

Borko Džajić, koji je napravio detaljnu analizu na kojim „poslovima“ je Dodik tačno zaradio milione, tvrdi da je najveća pljačka počinjena u Investiciono razvojnoj banci RS. Čak 700 miliona KM iz IRB RS je podijeljeno članovima Dodikove porodice, rodbini i bliskim tajkunima. Dodik je 2007. godine prodao „Mobis“ „mobilnoj telefoniji Srbije“ za 664 miliona eura.

Novac koji je RS dobila prodajom Telekoma i Naftne industrije RS trebalo je da bude iskorišten za razvojne programe. Razvoj privrede u RS je izostao, a na računima, prema tvrdnji ministra finansija RS Zoran Tegeltija, ostalo je svega 30 miliona KM. Nikada niko od Dodikovih ljudi javnosti nije objasnio gdje su potrošena ovi milioni.

Iz svake investicije u RS trideset posto na Dodikov račun

“Dodik je osmislio da promoviše investiranje u RS, što je vrhunac licemjera, jer iza svake investicije on za sebe izvlači najmanje 30 posto novca. Tako je bilo i sa izgradnjom zgrade Vlade RS, RTV Doma i autoputem Banja Luka-Gradiška. Dodik je odgovoran za brojne nezakonitosti i prevare počinjene na spomenutim projektima, u kojima je RS oštećena za više stotina miliona KM.

Samo za zemljište na kojem su izgrađene ove dvije zgrade Vlada RS, odnosno Dodik, pokrali su oko sto miliona KM. Naime, zemljište je firmi „Integral inžinjering“, čiji je vlasnik Slobodan Stanković, biznismen iz Laktaša, rodnog mjesta premijera RS Milorada Dodika, plaćeno višestruko više od njegove tržišne cijene. Posao opremanja nove zgrade vlade bio je vrijedan 50 miliona, ali je i tu vješto smišljena krađa. Samo na namještaju kojim je opremljen Administrativni centar Vlade RS-a ukradeno je 30 miliona KM”, tvrdi Džajić.

Dodikov reket

Dodik svoje interese ima i u firmi GP “Krajina“, čiji je suvlasnik Milenko Čičić. Firmi “Krajina“, je povjereno da gradi cijeli jedan kvart u Banjaluci, a da pri tome ne plaća gotovo nikakve dažbine. Brojni svjedoci, koji su se javili „Forumu roditelja RS“ tvrdili su da Dodik na vrlo specifičan način ima dionice u velikom broju ovdašnjih firmi.

Dodik sa vlasnicima potpisuje ugovore, koji mu garantuju minimum 20 do 30 posto akcija u tim preduzećima. Ti ugovori se nigdje ne objavljuju i drže se u strogoj tajnosti, a firme u kojima je on suvlasnik dobijaju najbolje poslove vrijedne stotine miliona maraka. Osim “Kaldere” i “Krajine”, to su “Integral inženjering”, “Niskogradnja”, “Grand trejd” i mnoge druge. Svi oni koji se suprotstave Dodikovim zahtjevima za dijelom akcija u njihovim firmama, ostaju bez posla i izloženi su progonu.

Paravan Slobodan Stanković

Upućeni izvori tvrde da je većina imovine koja se vodi na Slobodana Stankovića, zapravo Dodikova. Tako je po Dodikovoj odluci Vlada RS prije dvije godine u novoj zgradi Slobodana Stankovića pokupovala namještene kancelarije, čija se cijena kretala čak od pet do sedam hiljada maraka po kvadratnom metru. Stanković je nominalno vlasnik i banje “Laktaši“ gdje je izgrađen moderan gradski bazen i hotel, međutim izvori bliski predsjedniku RS tvrde da je banja je od prije nekoliko godina u vlasnišvu Dodikove porodice.

Na isti način, po Dodikovoj direktivi, tajkuni okupljeni oko Vlade RS i rukovodstva SNSD-a, morali su kupiti zgradu Regionalnog inspektorata Banjaluka. To je bio potpuni presedan. Naime, umjesto da se pojavljuje kao investitor, Vlada RS od privatnih kompanija kupuje nekoliko zgrada po izuzetno visokoj cijeni.

Izgradnja autoputa Banja Luka – Gradiška koju je takođe gradila Stankovićeva firma, priča je za sebe. To je nesumnjivo najskuplji dio auto puta koji je ikada izgrađen u Evropi, a na njemu je, tvrdi Borko Džajić, pokradeno oko sto miliona eura.

A za kuma Mileta trideset dunuma gradskog parka

Međutim megalomanski Dodikovi apetiti tu nisu zadovoljeni. On je svom kumu Miletu Radišiću dao 30 dunuma zemljišta u gradskom parku na kojem će da izgradi poslovno-stambeni centar i hotel. Organizovanom akcijom gradskih vlasti u Banjoj Luci i Vlade RS na trideset metara od zgrade Vlade dato je privatnoj firmi da gradi objekat od četrnaest spratova, koja se opet prodaju institucijama RS.
Mile Radišić je kum Milorada Dodika i blizak mu saradnik u mnogim poslovima. Radišić je kupio 30.000 kvadratnih metara zelene površine u centru Banje Luke za manje od pet miliona maraka.

Dodikova i Radišićeva sedmica na lutriji

U vrijeme prvog Dodikovog premijerskog mandata, Radišić je postavljen za direktora Lutrije RS. Poznate su brojne malverzacije preko Lutrije RS iz tog vremena. Naime, Radišić i Dodik su u martu 2000. godine potpisali kriminalan ugovor između Lutrije i kiparske firme Glori, prema kojem je iz Lutrije RS u narednih devet godina trebalo da se na nezakonit način izvuče nekoliko desetina miliona maraka.

Dodik je ugovorom odredio da od kompletne zarade kiparskoj firmi Glori pripadne 60 posto, a Lutriji Republike Srpske 40 posto novca. Kao nagradu za ovaj poslovni ugovor, Dodik je na poklon dobio vilu u Limasolu vrijednu nekoliko miliona eura. Dodikov saučesnik u ovom kriminalnom poslu bio je Mile Radišić.

Fiskalna (mile)kasacija

U januaru 2009. godine, Dodik je Radišiću povjerio još jedan izuzetno profitabilan posao, uvođenje fiskalnih kasa u RS. Proces fiskalizacije, prema procjenama ekonomista, koštao je oko 250 miliona KM. Od toga je oko 100 miliona trebalo da pripadne “ovlaštenim učesnicima” u procesu. Koliko je posao odabira ovlaštenih proizvođača fiskalnih kasa bio transparentan, dovoljno govori činjenica da je u Ariusu, jednoj od sedam ovlaštenih firmi, osnivač Mile Radišić.

Preko eloktronike do zemljišta

No, tu se njihova poslovna saradnja nije završila. Radišić, koji je, takođe, Dodikov dugogodišnji intimus i saradnik u mnogim nezakonitim poslovima, sredinom 2009. godine, uz Dodikovu pomoć, kupuje Medicinsku elektroniku. Krajnji cilj kupovine ove firme bilo je zemljište u centru grada, na kojem se nalazi zgrada Elektronike, koje je vrijedno nekoliko desetina miliona KM.

Biznismen Mile Radišić u cijeloj ovoj priči je, kako saznajemo, sporedni lik. On nikada ne bi ni došao u posjed miliona vrijednog zemljišta da nije režisera cijelog projekta. Radišić zapravo predstavlja link preko kojeg se na račune stvarnog vlasnika trebaju sliti milioni zarade od prodaje garaža gradskoj vlasti, zgrade Telekomu, poslovnih prostora, stanova… svega onoga što namjeravaju izgraditi na spornom zemljištu u centru Banje Luke. Protesti koji su mjesecima trajali u banjalučkom parku, nisu usmjereni protiv Radišića, već protiv onog koji stoji iza njega: Milorada Dodika!

Dodikovi dvori i šljivici

Na imanju u Bakincima Dodik je sagradio ribnjak i dvorac, a pored njega je kupio 300 dunuma zemlje, na kojima je posadio šljive. Plantažu voća “Baraji“ u Podgradcima uknjižio je na sina Igora. Sto deset hektara nasada jabuke i kruške Dodik je platio milion i po maraka.

„Iz pregleda kriminalnih aktivnosti jasno se vidi da je Milorad Dodik organizovao kriminalnu grupu koja je opljačkala oko dvije milijarde KM.“ – kaže Borko Džajić.

Uskočki upadi preko Drine

Zahvaljući dobrim vezama sa beogradskim režimom, Dodik je posljednjih deset godina u srbijanskoj prijestolnici stekao impozantnu imovinu.

Prije dvije godine došao u posjed najveće građevinske firme sa prostoru bivše Jugoslavije – „Komgrapa“, koja je sa četrnaest hiljada zaposlenih izvodila najveće i najsloženije građevinske poduhvate u zemlji i inostranstvu.

„Komgrap“ u kandžama laktaškog harambaše

Naime, Milorad Dodik je preko „Integral Inžinjeringa“ iz Laktaša, čiji je vlasnik njegov lični građevinski mešetar Slobodan Stanković, kupio nekadašnjeg građevinskog beogradskog giganta „Komgrap». Da je Dodik pravi vlasnik ove firme do koje je došao za simboličnih 4,3 miliona evra i da je za samo dvije godine svjesno doveo na rub propasti, strogo je čuvana tajna kako u Srbiji tako i u Bosni i Hercegovini.
Prema mišljenju upućenih, ova firma ima ogromnu imovinu. Bruto vrijednost kapitala ovog nekadašnjeg građevinskog giganta iznosi 140,7 miliona eura. „Komgrap“ ima zgrade i imovinu na najatraktivnijim lokacijama u Beogradu. Primjera radi, poslovnu zgradu na Terazijama, u srcu Beograda, površine 4.243 kvadrata, zatim petospratnicu u Kosovskoj ulici kod Skupštine Srbije od 1.260 kvadrata, zgradu od 1.596 kvadrata na Sjevernom bulevaru. Samo u Železniku, u prvoj zoni, Komgrap raspolaže zemljištem od 22 hektara, zatim 14 hiljada kvadrata poslovnog prostora u Kijevu, 20 hiljada kvadrata u Makišu, deset hiljada kvadrata u Obrenovcu, hotel u Soko Banji…

Svega nabrojanog većinski vlasnik je Milorad Dodik, koji je prevarom i raznim mahinacijama uspio da u međuvremenu poveća svoj vlasnički ulog na 63,6 posto.

Tadićeva usluga Dodiku

Dodik je u to vrijeme političku podršku zatražio od tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, s kojim je u međuvremenu postao kućni prijatelj. Podsjetimo, Dodik je pod pokriviteljstvom svojih beogradskih političkih prijatelja kupio i vilu na Dedinju po neuporedivo nižoj cijeni od tržišne, ali i prostrano lovište pored Beograda.

U Srbiji je 2012. godine bila otvorena afera Agrobanka koja je predstavljala najveću pljačku državnih para od strane privilegovanih tajkuna i njihovih firmi. Na spisku firmi koje su uzimale milionske kredite, a nisu ih vraćale, nalazi se i firma Zekstra, za koju upućeni izvori tvrde da Dodikova.

Dodik i Đurića uveoci

Za vrijeme svog prvog mandata, Dodik je postao suvlasnik “Agroprom banke“, kupujući tridesetak procenata državnog kapitala. Nakon toga, ova banka postala je dio “Nove banke“, što znači da je njen suvlasnik Dodik. Dodik je u to vrijeme postao i suvlasnik beogradske firme “Zekstra”, zajedno sa Draganom Đurićem, predsjednikom FK Partizan. “Zekstra”, odnosno Dodik, postali su 2008. godine vlasnici robne kuće “Boska“ u centru Banjaluke.

Uz ime Dragana Đurića povremeno se dodaje i epitet „kontroverzni biznismen“, najviše zbog sumnji u porijeklo kapitala kojim je stvorio „svoju“ imperiju. Đurić se spominje u mnogim poslovima s Miloradom Dodikom. Pod lupom javnosti povremeno je i činjenica da je Đurić nemali broj firmi u Srbiji i BiH kupio u privatizaciji. On je sam tvrdio da novac potiče iz profita Zekstre, a oni sumnjičaviji odgovarali su da „tog novca u tekstilu nema“. Zekstra je vlasnik novosadskog Noviteta, beogradskih knjižarskih preduzeća Šumadija i Savremena, kao i izdavačkog preduzeća Nolit, a u njegovom vlasništvu je i Veterinarski zavod „Zemun“, fabrika jestivog ulja u Gradištu, beogradska „Optika“. Zekstra je generalni zastupnik brendova Diesel, Max mara, Max&Co i Weekend.

Mediji su pisali da je Dodik pomogao Đuriću u dobijanju kredita za otvaranje “Zekstra renta cara” i taksi službe u Beogradu. Krediti su dobijeni bez kamate, a dio novca nikad nije vraćen.

Dodik i Stanković dva oka u glavi

Dodikova imovina, prema računici istražnih organa BiH, iznosi preko 200 miliona evra. Međutim, uzme li se u obzir enormno velika imovina u Srbiji kao i navodne Stankovićeve firme koje su, kako stvari stoje, Dodikovo vlasništvo, dolazi se do zapanjujuće visokog iznosa. Prema izvršenim istraživanjima, Stanković ima šesnaest firmi, većinu njih je stekao ili kupio u posljednjih nekoliko godina otkako je njegov ortak Dodik preuzeo svu vlast u Republici Srpskoj.

Tako mu je aktuelni predsjednik RS omogućio da prije dvije godine kupi „Hidrogradnju“ na Palama, zatim „Jedinstvo“ iz Gradiške, tri firme u Doboju: Rudnik krečnjaka, Tvornicu kreča i Terminale, zatim Institut za građevinarstvo i Ekonomski institut u Banjoj Luci. Stanković je vlasnik i firme „Vektor Integra“ u Sarajevu, Feroilla u Brčkom, firme za remont pruga DOOEL u Skopju i ZGOP u Novom Sadu. Preko ovih firmi Integral ostvaruje milionske profite.

Od 2006. godine, odnosno otkako je Dodik dobio mandat, “Integral” je u BiH pravio zgrade, ceste, mostove i druge objekate u vrijednosti od više od 300 miliona eura. Sve poslove firma Integral je dobila po dobro uigranom scenariju. Recept po kojem su mu dodjeljivani poslovi sastojao se u tome da se Integral pojavi sa najnižom ponudom, a kasnije bi aneksima na ugovore vrijednost uvećavana, čak i šesterostruko, kao u slučaju izgradnje administrativnog sjedišta vlade RS u Banjoj Luci. Vlada RS je podsjetimo preuzela i otplatu Integralovog kredita od 50 miliona KM koji je podigao kod NLB Razvojne banke kada je počeo graditi tu zgradu. Kompanija Integral po istom principu dobila je posao na izgradnji zgrade RTRS-a u Banjoj Luci, zatim autoputa Banja Luka-Gradiška, zgrade SIPA čija je izgradnja koštala oko 20 miliona KM. Svi poslovi su namješteni kako bi profitirala Stankovićeva, odnosno Dodikova, kompanija “Integral”.

Stankovićeva poslovna zgrada u Banja Luci nalazi se odmah pored zgrade Vlade RS i obezbjeđuje je Dodikovo obezbjeđenje. Inače, kako saznajemo, Stankovićeve firme su stjecište i utočište vojnih obavještajaca i policajaca, paralelnih bezbjednosnih centara, čiji je nezvanični šef Darko Matijašević, nekadašnji ministar unutrašnjih poslova.

Pored navedenih firmi u sastavu kompanije “Integral”, čiji je većinski vlasnik Dodik, koji sa pozicije premijera namješta sam sebi poslove, Dodik gazduje i firmom Igokea, Radio Čelincem, voćnjakom u Podgracima, kompanijom Zekstra, poljoprivrednom zadrugom u Laktašima, Termalnom banjom u Laktašima, kompanijom Farmland iz Nove Topole, Fabrikom duhana u Banjoj Luci…

Dodik na ledu

Specijalno tužilaštvo RS je krajem decembra 2011. godine donijelo naredbu o obustavi istrage u krivičnom predmetu protiv Milorada Dodika i šest njegovih bliskih saradnika, sprovedene po naredbi Tužilaštva BiH.

Istraga je obustavljena jer navodno nije bilo dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili krivično djelo zloupotrebu službenog položaja ili ovlašćenja u vezi sa izgradnjom autoputa Banjaluka-Gradiška, dionica Banjaluka-Glamočani, izgradnja Administativnog centra Vlade RS i RTV Doma.

Međutim, bez obzira na odluku Specijalnog tužilaštva, Dodik i njegovi najbliži saradnici nemaju mnogo razloga za zadovoljstvo, zbog činjenice da istraga nije „odbačena“, već „obustavljena“. To znači da može biti nastavljena u svakom trenutku, ukoliko Tužilaštvo BiH dođe do novih činjenica. Međutim, ne treba zaboraviti da Tužilaštvo BiH vodi istragu protiv Slobodana i Slavice Stanković, vlasnika „Integral inžinjeringa“ zbog pronevjere i pranja 145 miliona maraka, a ova cifra se odnosi upravo na projekte u kojima Specijalno tužilaštvo nije našlo ništa „sumnjivo“!

Izvor: Istraživački tim TBT



Pratite nas na FB!
Lajkujte i podržite našu stranicu
×
Did you like it?
Share it on Facebook
  Pratite nas na Facebooku