Donosimo listu 5 MAGIČNIH namirnica: Šta štiti organizam od raka u debelom crijevu, dojci i plućima?

Svrha je probavnog sustava odvojiti hranjive tvari (vitamine, minerale, ugljikohidrate, masti, proteine i vodu) od ostatka hrane koju je čovjek pojeo i uskladištiti otpadne tvari dok ih organizam ne izbaci. Probavni se sustav sastoji od jednjaka, želuca, te tankog i debelog crijeva, piše dr. Morana Brkljačić.

Anatomski, crijeva dijelimo u dva glavna dijela: tanko crijevo, koje se sastoji od duodenuma (dvanaesnika), jejunuma i ileuma, te na debelo crijevo, koje se pak dijeli u cekum (slijepo crijevo), kolon (dijelovi kojeg su uzlazni, poprečni, silazni i sigmoidni kolon), rektum i analni kanal. Tanko crijevo prosječne je duljine oko 7 metara, dok je debelo crijevo dugo oko 1,5 metar. Određeni dijelovi crijeva razlikuju se po svojoj građi i po funkciji koju obavljaju.

Tanko se crijevo sastoji od tri dijela:

dvanaesnika (duodenuma), duljine oko 30 cm (što odgovara širini dvanaest palčeva, od kojega i potječe naziv) u kojeg se ulijevaju probavni sokovi jetre i gušterače, te žuč iz žučnog mjehura; jejunuma, duljine 2-8 m, u kojemu se dovršava razgradnja hrane. Latinska riječ jejunum po kojoj je crijevo dobilo ime znači gladan jer je ovo crijevo veći dio vremena uglavnom prazno; ileuma, duljine oko 4 m, u kojem se razgrađeni sastojci hrane upijaju u krv.

Tanko crijevo dio je probavnog sustava u kojem se probavljena hrana u cijelosti preradi i pretvori u tekućinu te odlazi u krv. Od pete godine života pa nadalje, tanko je crijevo dugačko pet do šest metara. Hrana iz želuca nastavlja svoju probavu u prvom dijelu tankog crijeva (dvanaesniku) a iz tankog crijeva odlazi u debelo crijevo. Kroz tanko crijevo hrana putuje valovitim stezanjem mišića koje se zove peristaltika. Probava proteina u peptide i aminokiseline uglavnom se pojavljuje u želucu ali katkad i u tankom crijevu. U tom se dijelu probavne cijevi odvija većina kemijskih reakcija. Tu se, naime peptidi razgrađuju u aminokiseline, lipidi (masti) u masne kiseline i glicerol, dok se ugljikohidrati razgrađuju u jednostavnije šećere primjerice glukozu.

Debelo crijevo ima četiri dijela: uzlazni (colon ascendens), transverzalni (colon transversus), silazni (colon descendens) i sigmoidni (colon sigmoideum), koji se nastavljaju jedan na drugi u obliku luka. Debelo crijevo leži isprva desno od tankog crijeva, a onda sukcesivno superiorno i anteriorno od njega, lijevo od njega, te na kraju ispod njega.Debelo crijevo (lat. intestinum crassum) je dio probavnog susatava koji se nastavlja na tanko crijevo (lat. intestinum tenue).

U debelom crijevu završavaju ostaci probavljene hrane te se resorbiraju ostaci vode i pohranjuju ostaci probavljene hrane koji trunu.

Na mjestu gdje tanko crijevo (lat. intestinum tenue), točnije vito crijevo (lat. ileum) ulazi u debelo, nalazi se Bauchinijev zalistak (lat. valva ileocecalis) koji poput ventila spriječava povratak probavljenog sadržaja natrag iz debelog u tanko crijevo. Na dnu slijepog crijeva nalazi se crvuljak (lat. appendix vermiformis) koji se često pogrešno naziva slijepo crijevo.

Bolesti crijeva

Enteritis je upala tankog crijeva koja ponekada zahvaća i debelo crijevo. Enteritis koji nalikuje na salmonelozu ili šigelozu, pogađa sve dobne skupine, no izgleda da je najveća incidencija između 1. i 5. godine života. Jedan od glavnih simptoma je dijareja (proljev) koji je vodenast a ponekad i krvav. U obojenim razmazima stolice vide se leukociti. Temperaturatijela može biti od 38 do 40 ˚C koja ima recidivirajući ili intermitentni tijek, uz česte bolove u trbuhu i hepatosplenomegaliju – povećanu jetru i slezenu. Infekcija se može prezentirati i kao subakutni bakterijski endokarditis, septički artritis, meningitis ili vrućicanepoznatog uzroka. Najčešći uzročnici enteritisa su Salmonella, Escherichia coli (E. coli), Staphylococcus aureus (S. aureus), Campylobacter jejuni (C. jejuni), Shigella, Yersinia enterocolitica (Y. enterocolitica). Također je poznat radijacijski enteritis koji je posljedica terapije zračenjem (radijacijski enteritis).

Simptomi enteritisa mogu se razviti unutar nekoliko sati do nekoliko dana nakon infekcije. Simptomi mogu biti: proljev, mučnina i povraćanje, gubitak apetita, abdominalni grčevi i bol, krvarenje uz izlazak sluzave tekućine/mase iz rektuma. Uz opisane simptome mogu se pojaviti i simptomi kao što su: suha usta, upale oči, nedostatak suza, smanjeni volumen urina (manje mokrite), taman urin, česti umor. Kod vrlo male djece, novorođenčadi, može se dogoditi i ulegnuće fontanele (meki oglavak na vrhu glave) kao znak dehidracije.

Crijevne zarazne bolesti ili bolesti prljavih ruku najčešće su bolesti niskoga higijenskog standarda, uz otrovanje hranom koje je često prisutno i u civiliziranom svijetu. Uzročnik ili njegovi toksini ulaze u organizam kroz usta, razmnožavaju se u crijevu, oštećuju sluznicu crijeva i najčešće se izlučuju stolicom.

Uzročnici ili njihovi produkti izazivaju upalu koja može zahvatiti cijeli probavni sustav (gastroenterokolitis) ili samo neke njegove dijelove (gastroenteritis, enteritis, enterokolitis, kolitis). Klinička slika crijevnih zaraznih bolesti najčešće je karakterizirana simptomima probavnog sustava, među kojima dominira proljev. Ostali (opći) simptomi su vrućica, mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu, žeđ, suhe sluznice te simptomi zatajenja bubrega (dehidracija!). Kod kroničnih su proljeva česti simptomi koji su posljedica poremećaja apsorpcije vitamina, proteina i drugih za organizam važnih tvari (anemija, gubitak težine, avitaminoze itd.).

Opće simptome nalazimo samo u akutnim infektivnim proljevima koji kratko traju, prolaze za nekoliko dana i najizraženiji su u početku bolesti. Lokalni, crijevni simptomi javljaju se i u akutnim i u kroničnim stanjima, a najčešći su proljev, bolovi u trbuhu i katkad povraćanje. Po tim se simptomima mogu prepoznati akutni gastroenteritis (jako povraćanje s obilnim vodenastim stolicama uz grčevite bolove u trbuhu), akutni enterokolitis (rijetko-kašaste, sluzave stolice uz grčevite boli u trbuhu) te akutni kolitis ili dizenterički sindrom (oskudne, kašaste stolice s primjesama sluzi i krvi uz grčeve u trbuhu).

Nekrotizirajući enterokolitis je stečena bolest, ponajprije nedonoščadi ili bolesne djece, obilježena nekrozom crijevne sluznice ili čak dubljih dijelova stijenke. Znakovi i simptomi su nepodnošenje hrane, letargija, nestalnost temperature, ileus, napuhnutost, povraćanje žuči, hematohezija, reducirajuće tvari u stolici, apneja i ponekad znakovi sepse. Dijagnoza se postavlja klinički a potvrđuje slikovnim pretragama. Liječenje je ponajprije potporno a uključuje nazogastričnu sukciju, parenteralnu primjenu tekućina, potpunu parenteralnu prehranu, antibiotike, izolaciju u slučajevima infekcije i često, kirurški zahvat.

Opstrukcija crijeva

Mehanička opstrukcija crijeva podrazumijeva značajno smanjenje ili potpuni zastoj prolaska crijevnog sadržaja. Simptomi su grčevita bol, povraćanje, opstipacija i izostanak vjetrova. Dijagnoza se postavlja klinički, a potvrđuje radiološki. Liječi se nadoknadom tekućine, nadoknadom tekućine, nazogastričnom sukcijom a u većini slučajeva kirurški. Mehanička opstrukcija crijeva dijeli se na opstrukciju tankog crijeva (uključujući dvanaesnik) i opstrukciju debelog crijeva. Opstrukcija može biti potpuna ili djelomična.

Oko 85 posto djelomičnih opstrukcija razriješi se konzervativno, dok se oko 85 posto potpunih opstrukcija riješi kirurški. Sveukupno uzevši najčešći uzrok mehaničkoj opstrukciji su adhezije (priraslice), hernije (kile) i tumori. Drugi uzroci su divertikulitis, strana tijela (uključujući žučne kamence), volvulus (uvrtanje crijeva na vlastitom mezenteriju), invaginacija (uvlačenje jednog segmenta crijeva u drugi poput teleskopa. Pojedini dijelovi crijeva različito su zahvaćeni.

Zloćudni tumori (najčešće uznapredovali primarni kolorektalni karcinom) najčešći su uzrok opstrukcije debelog crijeva (60 do 70 posto), dok opstrukciju tankog crijeva izazivaju zloćudni tumori koji se šire iz želuca, gušterače. Inkarcerirane kile također su česti uzroci crijevne opstrukcije. Razlog su oko 10 posto svih opstrukcija tankog crijeva među kojima su najčešće crijevne opstrukcije ingvinalne i femoralne hernije a zatim ventralne i pupčane hernije.

Rak debelog crijeva

Rak debelog crijeva (kolorektalni karcinom) predstavlja ozbiljan zdravstveni problem u zapadnim zemljama.Može započeti u njegovom početnom dijelu koji se nastavlja na tanko crijevo (cekum), u glavnom dijelu debelog crijeva (kolon) ili u donjem dijelu debelog crijeva (rektum). Bolest uglavnom započinje postupno i u većini slučajeva klinički se manifestira znakovima poremećaja crijevne funkcije (zatvor, proljev, promjene debljine stolice), nalazom krvi i/ili sluzi u stolici te općom slabošću, gubitkom tjelesne težine i slabokrvnošću (anemijom).

Niz rizičnih čimbenika povezan je s ovom bolešću. Jedan od tih čimbenika su i polipi debelog crijeva (tkivne izrasline koje rastu iz sluznice debelog crijeva prema šupljini crijeva) čiji se broj povećava sa starenjem svakako povećavaju rizik, ali još nije utvrđeno koliko je korisno odstranjenje polipa za ukupno smanjenje pojave bolesti. Izuzetno važan nasljedni čimbenik je tzv. familijarna (obiteljska)polipoza. Familijarni nepolipozni karcinom debelog crijeva javlja se u 1-5% bolesnika. Konzumacija alkohola svakako povećava rizik, kao i starija dob, smanjen unos folata, prehrana bogata mastima i kolesterolom, a siromašna vlaknima; upalne bolesti crijeva poput Crohnove bolesti te još veća vjerojatnost kod ulceroznog kolitisa. Vjeruje se kako redovna tjelesna aktivnost smanjuje rizik.

Simptomi raka debelog crijeva

U početku bolest nema simptoma. Simptomatski bolesnici većinom opisuju bol u trbuhu, promjenu učestalosti odnosno oblika stolice (proljev/zatvor), te pojavu krvi u stolici. Tako da treba biti vrlo oprezan kada vidite u stolici svježu krv u tragovima (hematokezija) ili pak ukoliko Vam je stolica crna poput katrana (melena). Slabost, anemija, osjećaj nepotpunog pražnjenja crijeva i neobjašnjivi gubitak tjelesne težine rjeđe se javljaju. Trbušna bol nastaje zbog djelomične zapreke prolaza crijevnog sadržaja, širenja tumora u potrbušnicu ili pucanja sluznice crijeva.

Lažni grčevi s nagonom za stolicu (tenezmi) mogu zahvatiti mišiće zdjelice; tumorska masa može prikliještiti ishijadični ili opturatorni živac i uzrokovati neurološke bolne sindrome.U ranim fazama kolorektalnog raka, bolesnici mogu biti bez simptoma ili se mogu žaliti na nejasne bolove u trbuhu i napuhnutost, koji se mogu pripisati žučnom mjehuru ili peptičkom ulkusu. Pojavljuju se i manje promjene u radu crijeva, sa ili bez rektalnog krvarenja, koje se često odbacuje i/ili ih se pripisuje hemoroidima ili drugim benignim poremećajima.

Rak na lijevoj strani kolona uglavnom uzrokuje naizmjenični zatvor i proljev, bolove u trbuhu te simptome opstrukcije, kao što su mučnina i povraćanje. Rak na desnoj strani kolona stvara nejasne bolove u trbuhu, koji se razlikuju od grčevitih bolova uzrokovanih opstruktivnim lezijama na lijevoj strani. Anemija koja nastaje zbog kroničnog gubitka krvi, slabosti, gubitka težine i abdominalne mase također može pratiti karcinom desne strane kolona. Simptomi raka rektuma mogu biti promjene u radu crijeva, osjećaj nepotpunog pražnjenja stolice, krvarenje i grčevi.

Svježa krv na površini stolice (hematokezija)češće nastaje kod rektalnog karcinoma (rectum je završni dio debelog crijeva). Anemija zbog manjka željeza posljedica je gubitka krvi i obično se nalazi u uznapredovanoj bolesti. Promjene crijevnih kretnji češće su kod karcinoma lijeve strane. Ostali mogući simptomi su napuhanost stomaka (abdominalna distenzija), mučnina, povraćanje i umor.

Dijagnoza karcinoma debelog crijeva

Karcinom debelog crijeva može se otkriti na temelju simptoma ili kod osoba bez simptoma tijekom rutinskih pregleda i testova. Test kojim se otkriva krv u stolici (Fecal Occult Blood Test – FBOT) može otkriti male količine krvi koje se ne vide pregledom stolice golim okom. Takav test možete napraviti u Zavodima za javno zdravstvo svojih gradova. Ukoliko se otkriju tragovi krvi potrebna su daljnja testiranja. Kako se ne bi propustila maligna bolest važno je naglasiti da se svako krvarenje iz debelog crijeva smatra karcinomom dok se ne dokaže suprotno.

Digitorektalni pregled – liječnik uvodi kažiprst u otvor debelog crijeva te provjerava prisutnost abnormalnog tkiva, nepravilnosti i prisutnosti krvi u stolici.

Fleksibilna sigmoidoskopija – pretraga koristi savitljivi optički instrument sigmoidoskop debljine prsta. Postavlja se u donji dio debelog crijeva kroz čmar (anus). Liječnik pomiče cijev kontrolnim uređajem i promatra sliku unutrašnjosti crijeva koja se doprema optičkim vlaknima. Zbog nedovoljne dužine instrumenta ovom se pretragom može pregledati svega polovina debelog crijeva. Pretraga je neugodna, ali nije bolna. Prije pretrage je nekoliko dana potrebno provesti poseban režim prehrane i čišćenja crijeva.

Kolonoskopija je dijagnostička metoda koja omogućuje direktan uvid u stanje sluznice, odnosno unutrašnjosti debelog crijeva korištenjem savitljivog instrumenta s optičkim vlaknima. Kolonoskop je duža verzija sigmoidoskopa.

Većina karcinoma debelog crijeva nalazi se u šupljini crijeva pa je kolonoskopija izvrsna pretraga kod simptomatskih osoba jer pruža pregled cijelog debelog crijeva, biopsiju (uzimanje komadića tkiva za analizu) sumnjivih masa i polipa, otkrivanje sinkronih karcinoma i odstranjenje polipa. Kod 5-10% bolesnika kolonoskopijom se ne može otkriti tumor zbog tehničkih razloga (presavijeno crijevo, loša priprema bolesnika) pa se u tom slučaju može napraviti rendgenska pretraga pomoću barijeve kaše. Važno je pregledati cijelo debelo crijevo kako bi se isključila prisutnost sinkronog karcinoma. Ukoliko tumorska masa sprječava pregled cijelog crijeva, kolonoskopija se ponavlja nakon operacije.

Pregled kompjutoriziranom tomografijom (CT) daje detaljan uvid u cijelu trbušnu šupljinu pacijenta pa tako tom pretragom možemo ustanoviti, potvrditi ili negirati rak debelog crijeva, a uz to dobiti i dodatne informacije, kao što su povećanje limfnih čvorova, širenje u okolne i udaljene organe.

Liječenje

Tri su oblika standardne terapije raka debelog crijeva: kirurški zahvat, kemoterapija i zračenje.

Kirurški zahvat je najčešći oblik liječenja za sve stadije karcinoma. Mogućnosti su slijedeće; Lokalna ekscizija – ako se karcinom otkrije u ranom stadiju liječnik ga može odstraniti bez otvaranje trbušnog zida. Umjesto toga se karcinom može odstraniti kroz unutrašnjost crijeva. Ako se karcinom nađe u polipu, operacija odstranjenja se naziva polipektomija. Resekcija – ukoliko je karcinom veći, liječnik izvodi kolektomiju (odstranjivanje karcinoma i određenog dijela okolnog zdravog tkiva). Liječnik nakon toga može izvesti anastomozu (zašivanje zdravih dijelova debelog crijeva). Kirurg obično odstranjuje limfne čvorove oko debelog crijeva koje patolog kasnije pregleda pod mikroskopom kako bi se provjerilo sadrže li tumorske stanice.

Resekcija i kolostomija – ako liječnik ne može zašiti dva kraja crijeva nakon odstranjenja tumora, napravi se otvor (stoma) na površini tijela za odstranjenje crijevnog sadržaja. Ovaj se postupak naziva kolostomija. Stoma se još naziva anus praeter naturalis (lat. = anus prije prirodnog). Ponekad stoma služi samo dok crijevo ne zaraste. Ukoliko liječnik treba odstraniti cijeli donji dio debelog crijeva kolostomija je često trajna. Čak ako liječnik odstrani cijelu vidljivu tumorsku masu, nakon operacije se ponekad preporučuje kemoterapija kako bi se uništile preostale karcinomske stanice. Liječenje nakon kirurškog zahvata kojem je cilj povećati mogućnost potpunog izlječenja naziva se adjuvantna terapija.

Kemoterapija je uporaba lijekova protiv stanica karcinoma. Kemoterapija se može uzeti preko usta, venskim putem ili injekcijom u mišić. Sva tri oblika predstavljaju sustavnu terapiju jer lijek ulazi u krv i djeluje u cijelom tijelu.

Radijacijska terapija je uporaba zračenja za ubijanje tumorskih stanica i smanjenje tumorske mase. Razlikuje se vanjsko zračenje (uporaba aparata izvan tijela) i unutrašnje zračenje (postavljanje izvora zračenja, radioizotopa, u tjelesne šupljine putem plastičnih cjevčica). Karcinom debelog crijeva može se liječiti vanjskim zračenjem. Nakon terapije se radi krvni test kojim se mjeri razina karcinoembrijskog antigena (CEA) zajedno s drugim pretragama kako bi se utvrdio eventualni rekurentni karcinom.

Biološka terapija je liječenje kojim se stimulira imunološki sustav u borbi protiv karcinoma. Tjelesni ili laboratorijski proizvodi koriste se za pojačanje, usmjeravanje ili obnavljanje tjelesnih obrambenih mehanizama. Biološka terapija se ponekad naziva modifikator biološkog odgovora (biological response modifier, BRM) ili imunoterapija. Biološku terapiju znanstvenici intenzivno istražuju.(izvor: www.ilco.hr)

Američka udruga za borbu protiv raka preporučuje da asimptomatični pacijenti bez rizičnih faktora obave digitorektalni pregled svake godine nakon 40. godine života, a nakon 50. godine života, test na okultnu krv u stolici svake godine te fleksibilnu sigmoidoskopiju svakih 3-5 godina. (izvor: plivazdravlje.hr) Kolonoskopskim se pregledom u gotovo 95 posto slučajeva otkrivaju čak i male promjene u debelom crijevu.

Zdrava hrana i tjelovježba svakako su prevencija razvoju brojnih bolesti, pa tako i bolesti crijeva. Voće i povrće, riba i vino „pašu“ crijevima. Tako su neke studije pokazale da je riba blagotvorna za probavu, a njena redovita konzumacija smanjuje rizik od pojave raka debelog crijeva, dok su vlakna i određeni antioksidanti, vitamini, minerali iz voća i povrća imaju izuzetno dobar utjecaj na zdravlje crijeva.

Luk, češnjak, poriluk, vlasac i kozjak, sadrži sumporne spojeve koji štite od kancerogenih promjena u debelom crijevu, dojci i plućima. Ono što svakako treba izbjegavati odnosno što manje i što rjeđe konzumirati su: crveno meso i meso pripremljeno na visokim temperaturama ili s grila. Prilikom pripreme mesa na visokim temperaturama dolazi do stvaranja kancerogenih spojeva koji su izuzetno opasni za naša crijeva.

Izvor: dnevno.hr