ČUDA SU MOGUĆA: Nakon više od tri godine dijalize, bubrezi mu “kao u malog djeteta”

Šefik Siječić (69), mještanin Čarakova kod Prijedora, proveo je pune tri godine i tri mjeseca na dijalizi u Centru u Prijedoru.

57d8633e-0880-4e9c-9de4-07ca0a0a0a64-sefik-sijecic-718x446

No, dijalize na koje je od 2013. godine išao tri puta sedmično po četiri sata, za ovog sretnika su već mjesec prošlost. Sebe danas, izuzmu li se redovne kontrole, može smatrati potpuno zdravim čovjekom.

Redovne kontrole

Ovo čudo, pravu rijetkost u ljekarskoj praksi, Šefik pripisuje dodatnim alternativnim lijekovima, svom vedrom duhu i stalnom optimizmu “da će biti bolje”, a njegova supruga Neđija (65) svakodnevnoj molitvi Bogu, u kojoj je, tako priča, tražila da “njen Šefik ozdravi i da dobrim ljudima, koji su u međuvremenu prikupili 40.000 maraka za njegovu transplantaciju bubrega, vrate novac”.

– S tom sam željom dvije godine lijegala i s njom ustajala – govori nam sretna i zadovoljna Neđija, koja sa svojim Šefikom dijeli 50 godina lijepog braka.

Zbog tolikih zajedničkih godina provedenih u ljubavi i slozi, ona je Šefiku htjela dati svoj bubreg. Sada to više ne mora, jer su njegovi bubrezi, sudeći prema nalazima, “kao u malog djeteta”.

– U posljednje vrijeme u tim redovnim mjesečnim kontrolama, dok sam još išao na dijalizu, nalazi su bili sve bolji i bolji. Pitao me je doktor jednom, malo u šali, a malo u zbilji, jer tamo na dijalizi svi smo kao jedna velika porodica, šta trošim, šta pijem pa je tako. Posljednji nalazi, koji su stigli prije mjesec, bili su toliko dobri da mi je rekao da ne trebam više dolaziti na dijalizu. Sada sam samo na redovnim kontroloma – govori Šefik, koji je sa svojom Neđijom, nakon čudesnog i nenadanog ozdravljenja, već vratio novac prikupljen za operaciju.

Ostalo je još nešto sitno, spakovano u koverti koja čeka da bude vraćena donatorima iz Amerike. Dio novca koji je prikupljen u Švedskoj, prema preporuci onih koji su vodili akciju, poslali su jednom čovjeku u Bihaću koji teško živi. Ostalo, sve do marke, vraćali su prema spiskovima donacija, koje Šefik i sada pažljivo čuva u kući.

– Ljudi kojima smo vratili novac kažu: “Niste trebali, mi smo to halalili.” Rekli smo im: “To je vaše, dajte ih kome god hoćete, jer nama sada, hvala Bogu, te pare ne trebaju, a nekome će možda spasiti život” – kažu Šefik i Neđija.

Unuka pomaže

Dodaju da se ozdravljenju najviše obradovala unuka Armina, koju su othranili od tri mjeseca nakon što joj je 1992. godine ubijen otac, Šefikov i Neđijin sin jedinac.

– I ona je za djedovu operaciju tamo, u Švicarskoj, gdje živi i radi, podigla kredit od 20.000 maraka. Planirala je da podigne i drugi, ali sada ne treba. Ona nam je sve u životu. Brine se o nama, pazi nas, ona je naša sreća, ljubav – govore uglas Šefik i Neđija, koji bi sa 86 maraka mjesečnih primanja teško preživljavali da nije pomoći voljene unuke.

Ovi ljudi, koji znaju šta je muka, zahvalni su svima onima koji su im pomogli u najtežim trenucima i vraćanje donacija, uz veliko hvala, bio je način da im se oduže. A ko zna, možda ova priča mnogim bolesnima bude dodatna potvrda da su ozdravljenja, i kada gubimo svaku nadu, ipak moguća.

Musić: Vrijedno hvale

– Šta drugo reći nego da je odluka da donatorima vrate novac, gest vrijedan hvale. Ne dešava se često ni to, a ni takvo ozdravljenje – kaže Sudbin Musić, mještanin Čarakova, koji je na svoj humani način medijski svojevremo podržao akciju prikupljanja sredstava za Šefikovu operaciju.

Izvor: avaz.ba



Pratite nas na FB!
Lajkujte i podržite našu stranicu
×
Did you like it?
Share it on Facebook
  Pratite nas na Facebooku