BALKANSKI FENOMEN: Šta je to miješani brak?

Ne mogu se tačno sjetiti kada sam prvi put čuo pojam „mješanac“. Čini mi se da je to bilo u periodu kada sam, kao i svako dijete u mahali, pokušavao da sačuvam pse od šintora.

558c396d-19e0-477b-bac9-1c5525bbfe5f-baby-690x480

Ti, više tužni nego ružni psi, su bili uglavnom mješanci. Bili su kombinacija rasa, podrasa, bosanskih prevrtača kontejnera itd.

Poslije sam u školi učio o mješancima. Taj pojam se uglavnom odnosio na životinjske vrste koje su nastajale prirodnom igrom DNK. Naravno ne treba zaboraviti da te biološke igre i pripitomljavanje divljih životinja su nam omogućile opstanak. Ujedno je to uglavnom značio njihov nestanak ili smanjenje numerusa. Ali to je neka druga tema.

U periodu rata sam, iako sam imao 17 godina, prvi put čuo za tzv. miješani brak. Ovaj pojam kod nas ima sasvim jasno značenje. On nema definiciju, ne piše kao takav u zakonu, ali svi znaju na šta se odnosi. Valjda mješanje nastaje kada međusobno dođu u dodir dvije ili više različitih supstanci. Jer ne mogu se miješati npr. dvije čaše vode. One su ista supstanca. I hemijski i fizički. Ali može se pomiješati prah cedevite i voda. Dobije se sok kao MJEŠANAC.

Da li to metaforični i nezakonski izraz „miješani brak“ sugeriše da nismo svi ista supstanca. Ili od iste supstance. Biologija i religija kažu da smo svi braća. Naravno u širem prirodnom i duhovnom kontekstu.

Demogeografija obrađuje strukture stanovništva, koje su po svojoj definiciji podjela stanovništva prema nekoj odrednici. One mogu biti prirodne i društvene. Prirodne su nepromjenljive i biološki predodređene. Takve su rasna, spolna i starosna struktura. Njih ne možemo, ili ne bi trebalo da možemo, mijenjati. Naravno i ovdje postoje slučajevi tipa Michael Jackson koji je rođen crn, a umro bijel. Nepotrebno. Ili svi oni koji zbog viška nečega i manjka onog drugoga, mijenjaju pol. Ni to nije potrebno. Socijalne strukture, urbanu, ekonomsku, obrazovnu možemo, neke čak i moramo, mijenjati.

Ali nijedna od pobrojanih za naslov teksta nije bitna. Nas ne interesuju rasni mješanci. Njih kod nas nema. Svi ti silni mulati, mestici i zambosi. Čak su nam i simpatični, zgodni ,lijepi. Volimo mi brazilske surfere i odbojkašice. Čak nas i narodonosna pomješanost ne interesuje, osim ako nije lokalno balkanskog karaktera. Sasvim je normalno da se srbin oženi ruskinjom, bošnjakinja uda za arapa ili hrvat oženi argentinku. To je ok. Nije to nama „miješani brak“. Može sasvim normalno i seljanka da se uda u grad. Malo je provociraju, ali nije to „miješani brak“. Naravno, zaposlen može oženiti nezaposlenu, visokoobrazovana da se uda za mašinbravara. Možda nekad se tu familije bune, ali nije ni to „ miješani brak“. Stariji čovjek, čak nekad i više od 10 godina, da oženi mlađu damu. Pa to je normalno. To sigurno nije „miješani brak“.

Zna se tačno, iako nigdje ne piše, šta je to miješani brak. On se kod nas ogleda u različito vjerskoj i lokalno etnografskoj pripadnosti. Neki ljudi to u metaforičnom smislu dožive kao sinonime. Bošnjak je musliman, srbin pravoslavac, a hrvat katolik. To je ovdje aksioma. Pomješanost tih supstanci nama daje „miješani brak“. E tu familije znaju nezgodno reagovati. To je njima nepojmljivo. Oni se miješaju u sudbe ljudi i tada čujete ono najgore: „ udala se za vlaha“; „ oženio balinkuru“; „ otišla za latina“. Tad iz ljudi izbija ono najgore. To je najveći problem. Čak se pitaju i šta će dijete da bude? Kao da će „miješani brak“ kao plod ljubavi ponuditi slona ili kolibrija. Dijete će biti dijete. A odgoj i njegova samosvijest će ponuditi odgovor na njihovo pitanje. Ali ne odmah, nego kad ne bude više dijete.

I dok ovo govore, svi oni zaboravljaju da su ih učili da su ljudi braća, da smo svi isti u religijskom tumačenju, da su sve abrahamske religije monoteističke i istog korijena. To tad nije bitno, jer treba zabraniti „miješani brak“. Ovo naravno nije moje mišljenje, ali treba biti realan. Većina tako misli. Nijedna biološka studija nije rekla da postoji neki problem sa djecom iz tzv. miješanog braka. Ista su kao i ona druga. Ali…

Teško je reći kada će ovome doći kraj. U periodu totalne globalizacije, pokretljivosti stanovništva mi smo još uvijek zatvoreni i konzervativni. Nije problem biti takav, ali već duži period ozbiljne države rade na obnovi krvne slike. Svi silni doseljenici nisu samo radna snaga. A mi nedamo ni da se dva sela POMJEŠAJU.

Ima jedan „miješani brak“ koji im je ok. I svaki je takav. I ja potičem iz takvog miješanog braka. I svi mi. Naime, otac mi je muško, a mama žensko…

Izvor: zvedran.wordpress.com



Pratite nas na FB!
Lajkujte i podržite našu stranicu
×
Did you like it?
Share it on Facebook
  Pratite nas na Facebooku